SWEET APPLE „SING THE NIGHT IN SORROW“ (2017)
SOČNA ZVUČNA JABUKA
SANJIN ŠTRBAC
U američkom gradu Clevelandu (Ohio) se nalazi RNR HALL OF FAME ,institucija u koju se primaju najveći rokenrol autori i izvođači, po relativno blagom kriterijumu. Iz Clevelanda dolazi naziv za muzički pravac – rock n roll, koji je inspiracija mnogima, koji je promijenio mnoge živote, koji je postao fenomen u dvadesetom vijeku, a koji uspješno egzistira i u tekućem,koji je postao zabava oko koje se vrte milioni i milijarde dolara, a koji je više od zabave za mnoge ljubitelje „rnr “ žanra. Pored košarke, industrije, u tom gradu postoji jedna grupa ljudi koji žive u rnr u punom radnom vremenu ili misle na njega dok rade neke druge poslove. Jedan on njih je i Džon Petković ( porijeklom iz Lapova, roditelji su mu iz Beograda napustili Srbiju šezdesetih godina i otišli u USA).Nakon muziciranja u grupama Cobra Verde,Death of Samantha i Guided by Voices oformio je super grupu Sweet Apple,čiji je on vođa ,glavni autor a tu su još i legendarni gitarista J.Mascis (koji na nekim snimcima svira bubnjeve a na nekima gitaru),Dave Sweetapple(bas) i Tim Parnin(gitare , perkusije ).Na albumima im gostuju Mark Lanegan,Robert Pollard (Guided by Voices).Posebno poglavlje pripada Rachel Haden, pjevačici i bas gitaristi, koja dolazi iz poznate muzičke familije (tu su sestra Petra Haden,violinistkinja, brat Josh Haden iz grupe Spain i njihov otac, poznati jazz basista Charley Haden)Pomaže im i naš prijatelj Stanislav Žabić, mnogima poznat po svojoj radio emisiji „The Little Lighthouse“ koju mogu ljudi slušati širom svijeta , pa i kod nas, on – line. Stanislav je ,ujedno, i odličan snimatelj i mikser majstor , koji je na zadnja dva albuma Sweet Apple snimao demo snimke, a na konačnom materijalu se pojavljuje kao prateći vokal i majstor za zvučne efekte. Od njega se tek očekuje da napravi karijeru kao snimatelj i producent.Ali i ovako je stekao sjajnu reputaciju (snimanje koncerta Mark Lanegana, npr.) Petković je snimao i sa Mike Wattom ili Patrick Carneyom iz The Black Keys.
Sweet Apple su na sebe skrenuli pažnju na svirci u Austinu na koncertu posvećenom Roky Ericksonu i drugim legendama tvrdog teksaškog zvuka a muzička štampa ih je opisala kao „grupu sa detroitskim zvukom koja osvježava“.
Album, njihov drugi, „The Golden Age of of Glitter“ (2014) je mješavina garažnog rocka, indie rocka, tvrdog gitarskog zvuka i pop melodija , sa melodijama i pratećim vokalima koji podjećaju na The Beatles, The Beach Boys, ili kasnije bendove poput legendarnih Big Star, koledž ili nuevoameričkih bandova iz osamdesetih(The Replacements, Dinosaur Jr.), pa i nekih pank ili novotalasnih grupa i svakako psihodelije koju su izučavali ,možda baš od velikana iz Teksasa ili britanskih psihodeličnih sastava koji su bili na sredini svoje invazije.I naravno, detroitskih bandova a tu se sigurno moralo misliti na MC 5 ili The Stooges.
Naš eminentni rock kritičar i publicista Žikica Simić je to definisao :“Dobru pop pesmu opremiti rokerskim motorom koji pokreću muskulozni bubnjevi i režeće električne gitare je ideal muzičkog žanra koji zovu power pop“.
Taj album krase biseri poput „Wish you could stay (litlle longer) „,punokrvno remek djelo power pop muzike, sjajna gitara Mascisa ,odlična melodija ,sjajan vokal Mark Lanegana, zabavno i melodično. Ili „Reunion“ gdje se mogu prepoznati The Replacements,odličan uvodni rif, tvrdi vokal,vrlo dobri prateći vokali(kao na cijelom albumu). Ili „Let s take the same plane“ sa Rachel Haden i njenim predivnim vokalom.I gostovanjem Mark Lanegana. Fantastično. Nekoliko pjesama gdje ima psihodeličnih pasaža izmiješanih sa tom klasičnom pop melodijom od The Beatles ili The Kinks pa nadalje. I za kraj, „Under the liquor sign“ klasična pop melodija sa gitarskim žestokim upadima i pratećim vokalima u stilu The Beach Boys. Deset pop bisera na albumu na čijim koricama su djevojke, bazeni , automobili, palme i more. Šta bi još trebalo da se kaže?
Ovogodišnji album „Sing the night in sorrow“ je kompleskniji, introvertniji, muzički bogatiji ,osmišljeniji , uz orkestracije ili perkusije. Kako Petković kaže: „…album koji reflektuje buku Clevelanda i zaboravljene gradiće koji jedva egzistiraju , sa drogama i duhovima i ljudima koji su osujećeni…“
Album otvara „(My head is stuck in the) Traffic „ a podsjeća na novotalasne sastave , npr. XTC ili Talking Heads ili The Jam, sa žestokim gitarama i žestokim uvodom u album.
U „ Worldi m gonna leave you „ ,psihodelične gitare,agresivan vokal, sa velikanima Mark Laneganom i Robertom Pollardom, rifovi koji vrcaju na sve strane. I sjajan blues rock.
Tri velika trenutka na ovom albumu su dueti sa Rachel Haden .“A girl and the gun“ divna balada , sa orkestracijom:“You are in the army with the girl and the gun“ pa „ Robert Mitchum got what he deserve“ i „I just wish i could live in a gangster flick“. Dva divno spojena glasa. U drugoj pjesmi sa Hadenovom, „Summer s gone“ ,jednoj od najljepših pjesama na albumu gdje imamo vrhunac jednostavnosti u vokalima i melodiji . A trilogiju zatvara „Crying in the clouds“ sa divnom akustičnom gitarom, gdje Rachel uleće izvanredno u pjesmu: „crying in the clouds.. where it just raining on the ground“.Fantastična melodija sa akustičnom gitarom i izvanrednom zvučnom atmosferom.
Pjesma „Candles in the sun „ je najduža na ovom albumu ,psihodelični zvuk,žešći rnr broj sa promjenama ritma i tempa ,pasažima sa akustičnom gitarom ,pršteće gitare i razuzdani vokali.
Pjesma „Thank You“ podsjeća na neku od ležerno –žestokih pjesama The Rolling Stonesa koju pjeva Keith Richards.Dovoljna pohvala.
Album zatvara sjajna „Everybody s leaving“ Big Star atmosferom ispunjena , sjajna, nježna , tužna ali i utješna pjesma za kraj „…Everobody s leaving ,everyone i used to know… „.
Power pop kao žanr ili podžanr zna biti potcijenjen, neki zamjeraju zbog kombinacije žestokih rifova i ritmova sa pop melodijama, ističući da je takva kombinacija nepotrebna,ako je žestoko,onda treba biti žestoko ,ako je melodično onda treba biti melodično i bez buke. Slušaoc na prvo slušanje ne mora shvatiti sjajan talenat i iskustvo u kombinaciji pank ili garažnih ili hard rok rifova sa melodijama The Beatlesa. Ponekad treba biti strpljiv i pažljiv.Big Star pa The Replacements su dokazali da gitarski zvuk i anglofilske melodije mogu izuzetno da se spoje. To sada rade i Sweet Apple, nudeći nam jabuku kao znak poštovanja i sa dobrim željama.Taj poklon treba prihvatiti i uzvratiti istom mjerom. Od Stanislava Žabića koji snima prve demo snimke Džona Petkovića do Mark Lanegana koji uđe u studio sa dobranom količinom viskija i za jedan dan otpjeva pjesmu, donekle po low – fi sistemu se sklapa u jednu cjelinu, izuzetna muzika koja nije preopterećena visokim aspiracijama, konceptima i složenim umjetničkim ciljevima. Muzika za slušanje i uživanje,iz Clevelanda ,od složne i uigrane ekipe i za svakog ponešto. Džon Petković sigurno ne staje na ovome a vjerovatno ni Mascis i drugari , planovi i saradnje koje imaju ili koje ima Petković , bi trebali da se ostvare i da nas ponovo uvjere o kakvom jednostavnim majstorima za pop melodiju je riječ. Album koji godinu čini zanimljivijom i ljepšom.
