Ova rubrika je osmišljena kao vodič kroz zvuk koji je danas, ono što bismo s pravom mogli nazvati,najbolje od tekuće produkcije a da pri tom ima veze s onim što se zove rnr,blues,soul,garage,country ,americana,world pa i pop muzika.Negacija stavova da zvuk iz šezdestih i sedamdesetih nema ispisnike u Novom vijeku ili da nema onih koji se bune kao što se to dešavalo krajem sedamdesetih ili osamdesetih kad je nakon punka ili new wavea na red stupio tzv. Colegge zvuk.Nešto što su neki radio voditelji,rok novinari i publicisti pratili i uporno produhljavali zainteresane ili ono što je zbog neznanja ili ljenosti ignorisano.Nadam se da će čitaocima pružiti korisne informacije i zainteresovati ih da poslušaju neke od ovih izvođača ,onih koji se povezuju s njima ili njihove učitelje.Prijatno!
NIKKI LANE „HIGHWAY QUEEN“(2017)
Hilbili visoke klase
Dugonoga,crnokosa ljepotica u kaubojskim čizmama se vraća na scenu sa novim albumom.Usput,ako pričamo o ljepoticama ,onda je mlađa i srednja ženska struja pjevačica neo – tradicionalne muzike(Valeria June,Caitlin Rose,Shannon Mcnally,Neko Case,Amy La Vere,Larkin Grimm) mnogo ljepša i zanimljivija od isforsiranih i dekocentrisanih pevaljki sa naše estrade.Čini mi se da je tako i nastojim biti objektivan.Ovo je njen treći album.Svoju muziku je definisala kao „high – class hillibilly (hilibili,vrsta tradicinalnog muzičkog idioma,visoke klase).Nikki je,kako priča govori ,počela da se ozbiljno bavi muzikom kada ju je njen tadašnji momak ostavio.Odlučila je da se nastani u Nashville u .Drugi album „All or nothing“ je snimila 2014 . u produkciji Dan Auerbacha(The Black Keys),jednog od najboljih mlađih producenata današnjice koji je uspio u onome što je najvažnije a to je da se njegov stil umije prepoznati.Slično primjeru Valeria June.Oni su se upoznali slučajno i došlo je do odličnog albuma.Auerbach sa svojih pedesetak ljudi u timu je sjajno odradio svoj posao,puno zvučnih efekata,sjajnih blues i country gitara,klavijature,pozadinski vokali,perkusije,izražajni bubnjevi,duvači i gudači,neka vrsta Auerbachovog zvučnog rukopisa.Dubina zvuka,punoća zvuka ,blues gitare ili soul utjecaji uz puno klasičnog countrya,alt-country a ,americane.Neke od poznatijih pjesama sa tog albuma su tipične country pjesme „Man Up“,“Sleep with strangers“,honky – tonk „Wild one“,“When my hear back“raskošna minijaturna orkestracija ili slična „God man“.Uobičajene teme za neotradicionalističku buntovnicu.Jako je lijepa pjesma „Love s on fire“ ,duet Nikki i Auerbacha koji se sjajno snalazi u country rocku.Što se tiče glasa Laneove,njen vokal ne dominira pjesmama na iritirajući način ili silnim nadpjevavanjima, to je prirodan ,racionalno korišten,otvoren,bez isuviše egzibicija i snažan glas koji neki uspođuju sa rockabilly legendom Wandom Jackson,neki sa Hope Sandoval,neki sa Jackie De Shannon ili Dusty Springfield,ili mlađim Neko Case i Shannnon McNally.Činjenica je da bi mogla pjevati soul,psihodelični folk,folk,u nekoj rnr grupi,možda i garažnoj.Nikki ističe da je njen idol Lucinda Williams.
Novi album je producirao njen mladić,muzičar Johnathan Tyler i na prvo slušanje je primjetna redukcija zvuka,oslanjanje na instrumente koji su imanentni jednom klasičnom alt-country sastavu.Laneova je svojim vokalom isto tako krenula u okvire žanra ,na rubnim dijelovima žanra a ona ima svoj lični singer-songwriterski svijet koji je pokazala na najbolji moguć način.
Nikki Lane ima svojih „7oo ooo Rednecksa“,to je naziv pjesme koja otvara album,jedna jako lijepa country i rock numera u kojoj za svoje redneckove kaže da je „vode do vrha i nikad u tome ne odustaju“ a i kad je „umorna od rada“ ali „ljudi hoće moje pjesme da idem do kraja“.Ako je neko gledao fotografije Laneove, primjetno je da se nalazi po jeftinim restoranima,zabačenim benzinskim crpkama,u prirodi,tamo gdje prosječan redneck(naziv za poljoprivrednika u južnim dijelovima USA“).Nikki Lane je heroj redneksa i blue collara (fizičkog radnika,također uglavnom USA“).Titula za koju se trebalo vredno boriti.
Naslovna pjesma ističe buntovništvo jedne djevojke koji je podjednako blizak i country i punku.“Highway queen don t need a king“.Ona ima „uski džins i dugu crnu kosu „,“doći će do svira ali neće ostati“.Nikada.A što ne bi bila i autobiografska.Jedan manifest mlade generacije country pjevačica.O country se nekoć govorilo da je o ljubavi i tugama ,pa je i ovaj album tako koncipiran,mislim tematski i tekstualno.Jako je tužna pjesma „Law you down“.U nastavku slijedi vesela,donekle kompleksna „Jackpot“,o Las Vegasu i Reno u ,gdje se prizivaju i Elvis Presley i Emmylou Harris(još jedan od uzora) i Gram Parsons u „Ooh Las Vegas“.“Kada se jackpot zavrti ,moj broj si uvijek ti“.Dok u pozadini neko lupa po klaviru kao da je jako dobar učenik „Jerry Lee Lewisa.U žensko – ljubavnoj „Companion“ do wop ,sjajni back vokali a Nikkin glas ide ka tvrđim muzičkim formama ,u „Big mouth“ priče malog grada,“shut the big old mouth down“ ili „neću biti ovdje da vidim tvoju staru ružnu facu“.Poruka palanci.Sjajna i dirljiva pjesma „Muddy waters „ koje bi trebalo „pretvoriti u rijeku pa u ulicu“.U „Send the sun“ ide „don t let you darkness let you down“.
A ploču zatvara još jedna velika pjesma „Forever lasts forever“ i opet sjajan stih jedne djevojke-žene koja sazreva: „They say that forever lasts forever till forever becomes never again“.Velika country rock pjesma i priča.Nikki Forever.
Možemo zaključiti da je Nikki Lane iznjedrila odličan album.Sa ovim albumom je dokazala da uspjeh sa Auerbachom nije uspjeh velikog producenta i talentovane pjevačice, već rad djevojke koja se odlično snalazi u više žanrova od soula,bluesa,svih kombinacijama u kojima ima country zvuka,tradicionalnog zvuka,pa i gitarskog rocka.Čini se da se ona previše ne muči dok pjeva ali to je stil koji joj u budućnosti može donijeti još puno izvanrednih pjesama i divnih albuma.
A i sama je svoj hillbilly nazvala „high clas“.Ili je „high class“ njen hillbilly.Svejedno
