Ženo pjesnika
Napisaću ti drugi svijet
Onaj u kome ne muče
duše anđela
Tamo te ništa
neće boljeti
I svake noći
pod sjajem mjeseca
brojaću ti mladeže
na vitkim leđima
od neba i meda
Razigranim prstima
svirati Šopena
na tvojim rebrima
Ženo pjesnika
Jednog ću te dana
pretvoriti u vječnost
Da nikad ne prođeš
U tvojim očima,
ako dozvoliš,
razapeću
najljepšu sliku
o sebi,
da jednom zauvijek
zablistam
Dozvoli mi
da mirujem
u tvome srcu,
jer tamo mi je
najljepše
