NEDELjA
Ne može da spava pa ustaje
Čim ugleda bljesak zore nove,
čeka da dan se dobro nasmije
pa joj sa kafom prekida snove.
Ona je bunovna , ljutito sikće
Mogla je spavati bar još sat
Kafu nezadovoljna , bučno srče
I spremno započinje novi rat.
Kuda se nadižeš ovako rano
U ovo hladno , vrijeme zimsko
Nastradin Hodža – to si postao
Namjerno svaki put radiš isto.
Pa da na kosidbu ići trebaš,
Razumjela bih tvoju žurbu
U deset ponovo krevet gledaš
I ideš na spavanja drugu turu.
A ti bi lenjvice kao i uvijek
Ležala čak do podne , znam
I svađati se možeš zauvijek
Niko ti u tome nije ravan.
Tako se riječ po rječ, ote
A jutro vrelo hoće da pukne
Ćutanjem staviše tačku na sve
Pa ljuti čekaju mir da kucne.
