Nestala su jutarnja buđenja,
Sa prozora
Komšinska časkanja
I vesela ulična pozdravljanja
Koja su glasnim povicima
Plašila ptice sa grana.
Nestali su udarci dvorištnih kapija
Sa tavana
Tihi koraci i škripa podnih dasaka,
Iz kamina crvenih jezici
Koji su rugom hladne zime plašili,
Na oknima pahulje klizom topili.
Nestalo je veselih dana i pogleda
Sa praga
Na opalo lišće različitih boja,
Pomješano ljubavnim mirisima
Sa kojim se vjetar poigrava
I vragolasto dvorištem raznosi.
Ostala je bolna duša u besanoj sobi
Sa kreveta
Tužnog pogleda ka bijeloj zavjesi
I tamnoj noći
Da osluškuje zadnje otkucaje srca
Jačoj smrti se ruga i prkosi!
Misao uz pjesmu
STAROST
Starost počinje kada je samoća u stranu provuče da sebi društvo napravi!
