Vrijeme mi je u pohode krenut
niz zelene nekošene njive
gdje su guje isturile glave a,noge mi bose do članaka al’ sam namli
i od soja dobra
pa ću stisnut jezik
oko zuba.
Valja meni preko šanca i kaljuge
preko vode i haluge
niz strmine i proplanke
a, tanak mi fistan
za vjetrove brdske
bojim se pluća će mi nazebst.
Valja meni odreći se srca
i u dertu pjevati mu pjesme
o’ sevdahu i o’ sevdisanju
a, ono se hudo
pod rebra uvuklo
pa jeli je
il’ i nije krivo al’ je ublaćeno.
Valja meni u pohode krenut
gdje se mjesto ne bere ko’ kirije
ne oblače naizvrat dimije
gdje se piju mirisne šire
i nemora da brine
ko je kome japrak poturio
pod tendžeru
na pendžeru.
Ja fakin li je u obadva oka
i duša mu sirota
a, mrsko mi nije
jer sve što dođe mora i da prođe pa i ovi jadi neviđeni.
