Veže se vjetar o’ gola stabla
trne kroz koru ledenim dahom.
Lome se grane pod teretom sjete
daje se studi čekani san.
*
Fijuču misli zidovima bijelim
u nokte zbijena koža se mrvi
Uzimam iz sebe još jedan dar,
a vrjeme bezglavo nekuda žuri.
*
Na rubovima krova tapkaju ptice
iz očiju curi isparena boja
u magli izgubila sam svoje sunce
trenuci ostali bez šablona i kroja.
*
Prosula sam kahvu onako mlaku
sada se cijdi sve kap po kap,
tako će sve jednom da izblijedi
vrisak iz nutrine ima bijelu traku.
