Da mi je kroz mahanje vjetra tišinom zborit
bjelasanjem mjesečine daljinom hodit
kao u snu zagrljajem stisnut te od jačeg jače
dok mi se vesele zvijezde u kosu kače.
Iz sna da mi je izvaditi tvoje nježnosti bar malo
što samo se daje u sred srca bi mi stalo
da razlijem je niz usne što već dugo ćute
čekajući kroz duge mjesece duže minute.
Kroz uske mijene da mi je gledati ti oči
prije plavetne zore sredinom pune noći
sa trepavica da skinem grumen magle bijele
kažiprstom pokažem gdje žive moje želje.
Toliko toga da mi je oćutati a i tiho reći
stajati u mjestu poput rijeke plahovito teći
iz sna u san gdje ljubavi se puno daje
u svojoj mističnosti san tako malo traje.
16.2.2025.
Gračanica
