Sve prolazi ima svoj tempo
samo ja ono isto svoje držim u duši
to mi život nije mogao da sruši.
Nada varalica velika, šunja mi se mislima
zajecam od stvarnosti
cvilim.
Ostadoh te željna !
Ostadoh ti željna riječi !
Ostadoh željna tvojih dodira !
Tvog osmijeha !
Ostadoh.
Bolje mi je da ćutim
ovako i ovo malo pamet mi muti.
Ja sam običan ram tvojoj slici
mene su izgrizli životni urlici
iz mojih očiju samo bol viri.
Ostadoh kostur od želja.
Pst!
Šutim.
Sve je pun krug.
Ponese me onaj dašak vjetra
poletim
razgrnem paravane sjeti
da te ljubim
stavim glavu na prsa
slušam kako ti srce kuca
upitam ga :
Ima li mene tamo bar malo
jesam li krušna mrva ?
Eh ženo …ženo budalo
umrijet ćeš kao dijete staro
maštajući lutajući svojim svjetom.
Sve prolazi, silazi ,otiče i protiče
ti tapkaš u jednom mjestu
praviš vitraž od uspomena sjećanja slika
čuje se iluzije cika
to prehlađana usta u hropcu zovu.
Ostala usta željna imena ti
opet pada kiša
ljubav postaće od tišine tiša.
*
18.10.2024. Gračanica
Zehra Bajić Alić: Puni krug
