Ne mrsi joj noćas kose garavije od noći
pusti da mjesečina mojih misli pogleda ti oči
zaustavi prste dok puni žudnje diraju joj vlasi
jer mojim snovima zvijezda vodilja se gasi.
Ne ljubi joj pohotom nabrekle usne vrele
dok moje se stišću u ist mah dave želje
uspori ritam srca damare lagano smiri
negdje ispod plahti samoće moje htijenje živi.
Ne miluj joj tijelo već starošću dobro načeto
pomisli na tren da u meni ruši se početo
ne moj dok prelaziš joj prstima bore
zamislit ni na tren da liče na moje.
Ne voli je noćas silinom kao što mene znao si
neka te poriv u čežnji ne zanosi
il’ se predaj mazno dok ti šapuće ime
kao ova tjeskoba što guši slovo rime.
26.9.2024.
Gračanica
