Sjedim s’nanom pod beharli granom
pa mi veli moja stara nana :
„Što si š’ćeri kaharli i tužna
ko’ li ti je oči zamutio
i eglenom plaho naljutio ,,.
Dal’ je Ibro što propjeva džadom
ili Jusuf što te glada kradom
il’ je Refik što ti daje ruže
u akšame kada tama puže.
Ah’ moja nano moja beharli grano
u dertu mi moje srce stalno.
Ibro pjeva kao slavuj ptica
i ja ga ti oslušnem po’malo
al’ mi od njega ne zadršće srce.
Jusufu su oči razigrane
te mi jagluk ostavi na česmi
i šećerke raznovrsnih boja.
Ni on nije vrelina sa leđa
niti mojega je soja
kažu uvraća se Esmi.
No rana mi od trna sa ruže
gdje mi Refik iz prstiju puže
nekoj drugoj pod pendžerom stoji
mene voli a, njoj zvjezde broji.
Kahrli sam i srce me boli
belć’im ću ti od tuge ja leći
od sevdaha kuće teret veći.
3.4.2022
Gračanica
