Iskidao si me cijelu daljinom
parčad mene bacio galebima kroz let
ni osjetio nisi ni primjetio
kako me gutaju hlapljivo sirovu
postadoh njihova kljuna svijet.
Kako si me samo razbacao daljinom
ko umrvljen bajat bezvrijedan kolač
na kog su se nakupili gladni mravi
a ja ko prkosan vremenski kotač
samo okrenuh u stranu glavu.
Bacio si me ko’ neku stvar daljinom
ja padala sam danima dugo ..dugo
hvatajući sitne rječite slamke čežnje
jer nemadoh ništa sem tog drugo .
Odgurnuo si me polako kroz daljinu
vjetrovima dao sve ono moje drago i fino
ja na ćutnju opet se sebi zakleh
jer nekad oćutati i odlazak svoj je divno.
17.3.2023.
Gračanica
