Volila bi vjerovat u ljubav
i privit se uz njene mehke skute
otvorit joj dušu srcem je počastit
da osjeti i ona kako slažem slatka slova.
Al’ ljubav je do mene zaboravila pute
uskratila sate i minute.
Volila bi i ja vjerovat u ljubav
da je obgrlim oko ramena i šapnem u uho
gdje si ba’ ti lutala tako dugo
izgubih vjeru u te i nazvah te tugo.
Al’ ona je kao živo biće nikad ne zna
šta biće.
Volila bi vjerovat u ljubav
al znam da iskrene ljubavi ne postoje
da uvjek se u njih nešto treće, peto miješa
i gdje je tu radost,pažnja i sreća
Al’ nisam ja zbog tog tužna
ne proplakujem, ne očekujem velika čuda
normalna sam, nisam luda.
Volila bi vjerovat u ljubav
da me uvije u šećernu plahtu
da ulije mi oči sve medne rijeke
koje su mi jednom rekle.
Ljubav je u rađanju sunca.
Prva jutarnja rosa i razburušna kosa.
Ljubav je snivanje dragog bića.
Ljubav je jakost i nije za slabiće.
Ljubav je mnogo toga i vjera u nju nije otkriće
samo ponekad je pojede sjeta
zorom ranom kad sve sviće.
7.2.2023. Gračanica
