Pokljanjam ti sunce što iz neba viri,
rosu tek usnulu na zreloj travi,
zjenu što noćima ne može da žmiri
i jedan smotuljak u mojoj glavi.
*
Dajem ti ledenice obješene što cvile,
prehlađene ptice i pjev im slatku,
ugrudvane oči što daljinom pilje
i izmrzlo lice na prozorskom staklu.
*
Poklanjam ti sebe za par nježnih riječi,
samo me bar mislima u zagrljaju steži.
Porubi mi bol što u grudima ječi
i na moj osmjeh svoj nadoveži.
*
Poklanjam ti čipku sa bedara nagih,
uramljenu tugu sa zidova samoće,
otečene zglobove,malene prste
i slike iz uspomena mi dragih.
*
Dajem ti ovaj jad i pelin iz duše,
rane sa srca ,polomljena rebra.
Dajem i strasti što u meni čuče
i plavu caklinu iz oka vedra.
*
Uzmi i misli što za tobom lete,
podivljalu nadu, čari još vrele
i one dvije riječi što su tako svete.
Uzmi sve što ruke bi ti htjele.
