Prolomit će se oblaci
od mojih otečenih kapaka
iz zjenica isteći mjesec
prašnjave zvijezde
skidat će svoje šarene suknje.
Ja izvlačiti sebe
iz okrugle pernate trudnoće
otvrdle su mi pete
trčajući kroz tvoj zvižduk.
Vrištim ja od gladi za tobom
sirćetom mažem srce
vučem ga u uljanu lampu.
Neka gori plamenom
ispisanih riječi.
Pepelom crtam obrve
pogledaj me ,
samo tebi na ruke ću leći.
Ti više nećeš iznić iz mojih grudi
tamo je sada jesen
pjeva ti pjesme
gorčinom ,
bijesom.
Zašto ja želim nemoguće
dok se duga raspada
ispod oblaka sjetnih.
Tišina truje noć.
Mojim proljećem
skuplja se suho lišće
ja od hladnoće tresem.
14.3.2019
Gračanica
