Više te ne spominjem izrezbarenim mislima
samo mi oči vise u ćoškovima vremena
suhe i nepomične.
Zagnjurila sam sva obećanja i nade u okapnicu
i curim kap po kap.
Trebaju mi dani u kojima
ću koračati bosa
zemlja da mi se lijepi o’ tabane
trava da ostavlja fleke
a, ja da ne gledam
ne osjećam te.
Kako sam izdala sebe
dok sam mirisala ti tragove
ujedala usne,
uvlačila u zagrljaj strepeć da nepadne moja vlas
na tvoje prste.
Sada kupujem sate u kojima
hvatam uskovitlane vjetrove
da neđem srcu lijek ,
da zaboravim .
Kako da zaboravim sebe ?
Kako da ukrojim radost na rubove trepavica dok mi se sivilo u pogledu rađa.
Više te ne spominjem samoj sebi ćutim
da zaplakala ponovo ne bi
ko bi mi obrisao suze
sama sam u ovoj poplavi bez duše .
24.5.2019
Gračanica
