Prsti mi se znojavo
igraju istine
drhte i kome
kao komadići kruha
kada stisnu zube.
Htjeli bi nešto reći
al riječi gube.
Naselile su mi se laste
u mislima
prave gnijezda u očima
kucaju čavle po oblacima
pa rove uzburkano sunce
koje ih ujeda za srce.
Divljaju ulicom odjeci
prate ih tvoji koraci
na vrelom bedru
kapaju uzbuđeni otisci.
Sladi mi se lice
krive vilice
beru po duši modrice
ja vraćam sebe
u prolomljenu lađu
tamo ću te čakati
tamo će nam misli
da se pronađu.
3.3.2019
Gračanica
