Kada me daješ
pokloni me cijelu
lepršavu i plahu
da ne postanem cvijet
u rosnim jutrima
daj me
ko obrisanu boru
miris pokisle zemlje
čist zrak
tišinu
daj me pjenušavom sapunu
da grlim ti kožu
hodam na prstima kroz snove.
Ja kao iščašen kuk
vrtim duboke uzdahe
jedem svoje navike
u očajanju žudnje
zidam malaksalost nakitom od sjecanja
da pokrijem tvoje oči sokovima od nade
ispletem čarape tople i nježne
da ne umrem od studi.
Pljosnatim krajevima
vežem još uvjek tvoj lik za moje lice
ljubim te maštom prkosom ljubavi
moja srećo, kada me daješ daj me cijelu
nemirnu i vrelu
izgubljenim danima
propalim čežnjama
daj me zadignutim obrvama
daj ovako žednu.
10.6.2019
Gračaica
