spot_img

Zdravka Babić: Dodole…Dodole

Probudila sam te usnulog,
svjetlošću duše te opila,
pokidala Morenine uzdahe
iz tvojih sjenki,
preživjela sve mrazeve noći
u šapatu tvojih stopala,
željna poljupca za kojim žudim,
uzvišeno žedna, tebe svečanog.
Nazirem ti korake,
dubinom mojih čula,
nježna kao utjeha,
čekam te …voljeni,
sa kriškom Sunca,
kolačićima od meda,
ljeskovim pupoljkom
i glogovim listom.
Dođi na Cvijeti!
U beharu bijelih trešanja,
sa rođenjem lastavica
probudi Bogove
dostojanstvom tvoga drhtaja.
U akvarelu mojih damara
pronađi pitke izvore.
Na tvojim rukama od vjetra
sagradićemo grad svletlosti.
Pospi bukete pjesama
po žetvi mojih osmjeha.
Besmrtnost u meni zarobljenu,
upleti u vijenac svjetlosti
koji ćeš ponijeti
u fontani tvoga krvotoka.
Ja sam boginja tvoga proljeća.
Na krilima lakog povjetarca,
pletućii vijence od cvijeća
na usnama rosnim i čednim
ušla u tvoje zenice… zaspala,
sa ukusom vina naše zrelosti.
Zagrli me nježno, mili moj!
Ti i ja se držimo za ruke.
Vo vjek,vjekova…
Mlade djevojke prate nas pjesmom,
Dodole, Dodole…

Zdravka Babić
Zdravka Babić
Zdravka Babić (Bileća) Republika Srpska. Sve moje pjesme su moje odbjegle srne, nastaju same i često me iznenade sadržajem i oblikom , otmu se iz pera, i uvijek bez doručka, odu svojim putem… hodaju bose...i uvijek ostane žal za onim što nisam uspjelela reći al’ i pamćenje na vatru koja me grijala dok sam ih pisala.