Probudila sam te
usnulog,
svjetlošću duše te opila,
pokidala Morenine uzdahe
iz tvojih sjenki,
preživjela sve mrazeve noći
u šapatu tvojih stopala,
željna poljupca za kojim žudim,
uzvišeno žedna, Tebe svečanog.
Nazirem ti korake,
dubinom mojih čula,
nježna kao utjeha,
čekam te …
Voljeni,
sa kriškom Sunca,
kolačićima od meda,
ljeskovim pupoljkom
i glogovim listom.
Dođi na Cvijeti!
U beharu bijelih trešanja,
sa rođenjem lastavica,
probudi Bogove
dostojanstvom tvoga drhtaja.
U akvarelu mojih damara
pronađi pitke izvore .
Na tvojim rukama od vjetra
sagradićemo grad svletlosti.
Pospi bukete pjesama
po žetvi mojih osmjeha.
Besmrtnost u meni zarobljenu
upleti u vijenac svjetlosti
koji ćeš ponijeti
u fontani tvoga krvotoka.
Ja sam Boginja tvoga proljeća.
Na krilima lakog povjetarca,
pletući vijence od cvijeća
na usnama rosnim i čednim
ušla u tvoje zenice …Zaspala.
sa ukusom vina naše zrelosti.
Zagrli me nježno,mili moj !
Ti i ja se držimo za ruke .
Vo vjek, vjekova…
Mlade djevojke prate nas pjesmom,
Dodole, Dodoleee…
