Odgovoran za purpurno gnezdo zmije
Niklo iz neba tvojih suza
Pucaj u prokleti očaj stvarnosti
Jedi me tišinom pomisli
Kojom me bombarduješ
Jer se branim i
Kad ostavljam i kad se vraćam
Dok jedino volim sebe kao sliku bogova
Na svilenom platnu od zlatnih niti pšeničnog zrna
Prokleta istino na snežnom vrhu jezika lukavog filozofa
