Postoji vrijeme kad srce šuti
zanijemi prazninom
tad um izlistava knjige
zapise odložene …
skupljaju se oblaci kišni
nad izgubljenim gradom
nad otokom u daljini nedohvatnim
nad vrtom u kojem već davno
korov gospodari i naranča jedva diše
Kad srce šuti ništa nije isto
ni podne nije dvanaest sati
vrijeme ne ćutiš
ne gledaš
ne tražiš
ni ne slutiš popodne koje nailazi
kišom
zakrivljena tijela kao zarez
čekaš glas srca da um isključi…
