Čim zaploviš obalama tuge, ti pomisliš na sreću. Prokletstvo bira ljude, pa osjećaš li se počašćeno?
Veslaj, i razmišljaj… Ionako veliki ljudi to rade. Prvo naprave umjetnost u umu pa je onda šalju u svijet. A i kako bi drugačije.
Ipak kad zalutaš među valove i kad osjetiš poljubac povjetarca, sjeti se mene. Jer čim vjetar dobije krila tada je vrijeme za nevrijeme.
Nikad nisi ni bio za neku obalu. Uvijek su te privlačile dubine. Eto sad uživaj na dnu bez drugih, bez mene!!
