Međunarodno udruženje književnih stvralaca i umjetnika Nekazano objavila je knjigu poezije „Vraćam se sebi poezijom“. Autor ove knjige je preminuli Dragan Baošić – Bale, sportski radnik, koji je na simboličan „vaskrsao“ i vratio se poezijom.
Naime, Dragan Baošič – Bale je rođen u Kolašinu 15. avgusta 1968. godine. Osnovnu („ Branko Božović”) i srednju školu ( SSŠ Hemijsku- zajedničke osnove i Gimnaziju ,,Slobodan Škerovič”) završio je u Titogradu. Fudbalsku karijeru je započeo u FK“ Kom”, a nastavio u OFK ,,Titograd”, ,,Budućnost”, ,,Rudar” iz Pljevalja itd. Bio je stalno zaposlen u preduzeću Deponija, a povremeno je radio kao fudbalski trener. Sa suprugom Natašom ima dvije kćerke Katarinu i Kristinu.
Knjiga je trebala da bude štampana 2020. Godine ali zbog nesporazuma i prevare od strane sponzora ostalo je da knjiga čeka bolja finansijska vremena i prilike.
U međuvremenu je Bale preminuo. Onda se izdavaču javila njegova kćerka Kristina koja je omogućila da knjiga njenog oca ugleda svjetlost dana. Tako se i desilo, pa je knjiga ugledala svjetlost dana na samu godišnjicu njegove smrti.
“Zbirka pjesama ,,VRAĆAM SE SEBI POEZIJOM” je Baošičev prvjenac, nastala iz autrove potrebe da se stihovima ispovijedi, izrazi duševne nemire, bol i patnju izazvane porokom, samotnjačkim životom, sjećanjima i žalom za sobom pređašnjim, za urušenom porodicom, za životom koji neumoljivo prolazi. Željan ljubavi i topline, predstavljajući sebe gubitnikom, a u vapaju za drugom, prijateljem, porodicom, voljenom ženom, ovaj pjesnik u stihovima voli, grli, plače , moli za oprost, kaje se, samokažnjava, spreman da se promijeni. Ako je naše čitanje Baošićeve zbirke pjesama korak do autorovog spasonosnog cilja, odnosno iscjeljenja ili izbavljenja, budimo dobronamjerni u čitalačkom činu, pročitajmo njegovu poeziju, prihvatimo i shvatimo liticu niz koju se survao, svjesni da ga razumijevanjem u stvari bodrimo i podstičemo na nov iskorak u životu da prevaziđe ponor nad kojim visi i pronađe put do sebe, do samospoznaje i samoiscjeljenja.”
“ Vraćam se tebi, živote moj!
Oprosti što sam na tren pao.
Prođoh života golgote,
al’ SVEVIŠNJEM hvala,
nijesam stao.”
Predjsednik udruženja Nekazano. Labud N. Lončar, povodom objavljivanja ove knjige kaže:“Ovim stihovima u pjesmi (Vraćam se)autor simbolično govori o vraćanju normalnom životu posle mnogih iskušenja. I ima neke simbolike u tome. Naime, iščekujući štampanje ove knjige izgubili smo kontakt sa Baletom i pitali smo se šta da radimo. Naime, za knjigu smo dobili Cip zapis još 2020.god. i pitali smo se kako i kada ćemo je odštampati. Onda me je ove godine kontaktirala Kristina, njegova kći, i kazala da je on preminuo. Posle šoka i nevjerice dogovorili smo se da se knjiga štampa. Nijesmo čekali sponzore koji su pokonika prevarili za života već je finansiranje štampanja knjige preuzela ona. Knjiga je inače bila spremna za štampu.. I tako igrom sudbine, šta li, knjiga je ugledala svjetlost dana na godišnjicu njegove smrti. I tako, Bale spokojno odlazi u vječnost uz ljubav supruge Nataše i kćerki Katarine i Kristine, a uz pratnju sopstvenih stihova:
U tišinu ću neku
s tišinom poći,
pa nek’ iza mene
ostane samo sjena.”
mr Irena Ivanović koja je radila predgovor za knjigu kaže: “Zbirka poezije “Vraćam se sebi poezijom“ Dragana Baošića, objavljuje se posthumno, godinu dana od autorove smrti. Pjesme su nastajale u dužem periodu.
Slučajan susret Baošićev i moj, nakon više od tri decenije, bio je podsticajni impuls za njegovo promišljanje o izdavanju zbirke. Svakodnevne obaveze su nas često udaljavale i vremenski i prostorno, ali nas je idejno jezgro bitno zbližavalo.
Pamteći ga kao časnog, čestitog, plemenitog, požrtvovanog, dobronamjernog i uvijek nasmijanog druga iz osnovne škole, koga sam u tom neočekivanom susretu kao dvoje zrelih porodičnih ljudi duboko ljudski i prijateljski razumjela, osjećala i doživjela, shvatila sam da su pjesme pečat njegovog duha, njegova tužna životna storija kojom je pokušavao da se onima koji su ga se odrekli i stidjeli predstavi onakvim kakav je zaista i bio, čista i ranjiva duša koja svima oprašta, neshvaćeni labud unaprijed osuđen na odstrijel.
Pandemija, Baošićevi finansijski problemi, teška i neizlječiva bolest i smrt preduhitrila nas je u navedenoj misiji koju smo doveli do finalne verzije i o kojoj smo detaljno razgovarali samo desetak dana prije konačnog rastanka.
Baošićeve kćeri, Katarina i Kristina sa majkom Natašom su mi se obratile nakon izvjesnog vremena, a u namjeri da združenim snagama ispunimo Draganovu želju, objelodanimo zbirku poezije.
Evo, Dragane, ostvario si svoj san…”
