spot_img

Volio BIH Goran Kljajić

RAZVOJ

Zahvaljujući sposobnosti ljudske rase dostigli smo ovaj sjajni nivo. Danas na planeti Zemlji ima pedeset milijardi ljudi. Brat do brata u kućama od četiri kvadrata, sa pravom na intimu koja iznosi petnaest minuta na nedelju dana kad čovjek ima pravo da se osami i povuče u zajednicu manju od deset hiljada ljudi. Mnogi to koriste i da bi izašli iz sjene petstospratnih oblakodera-spavaonica i popeli se na krov, koristeći svoje dvominutno godišnje pravo na sunce. Vode ima u izobilju. Svako ima pravo na dva gutljaja izvorske vode u toku svog života a destilisana voda se dijeli bez ograničenja: čitava tri deci svaki dan. Hrana je perfektna: pilule sa mirisom šunke, jaja, salate, voća i dr. gotovo da možete da imate, takođe, svaki dan a organizuju se i turistička putovanja sa posjetama muzejima u kojima mogu da se vide i kako su izgledale originalne pečene ćurke, patke i druge đakonije. Narod ni u čemu ne oskudjeva. Svako može u toku svog života bar jednom da vidi plavo nebo a ako je sretniji možda i zvjezdanu noć. Većina stanovnika uspije i da dotakne nogom pravo zemljano tlo. Za to su odvojena četiri kvadratna metra zemljišta na kojima se, zahvaljujući uštedama koje su ostvarene smanjenjem stanova, ništa nije gradilo. Mnogi uspiju i da vide svojim očima neku biljku jer postoje tri saksije u kojima se gaji trava. Priča se, ali to je vjerovatno ostatak mitske svijesti, da su neki vidjeli i životinju. Nije isključeno s obzirom na sposobnost naših naučnika da su napravili neku od njih. Na cijeni je, vrlo, i prirodno rađanje tako da se svima zainteresovanim prikazuju filmovi kako je to bilo nekada u stara vremena kad nisu postojali današnji savršeni inkubatori u kojima se odvija čitav razvoj jedinke od oplodnje do rađanja. Mnogima se dozvoljava i da govore. Tako svako može da u toku svog života iznese svoje mišljenje u dve rečenice. Sve je savršeno isplanirano, svako zna kad da izvede pokret rukom a kad nogom tako da se ne dešava više od milijardu sudara dnevno. Mnogima je i omogućeno da legnu, ponekad i po pet minuta neprekidno. Na našem naprednom svijetu sve je dovedeno do perfekcije. Pokreti očiju su usklađeni sa disanjem, a disanje je ritmičko: prije podne dišu oni do dvjestopedesetog sprata a popodne oni iznad, tako da gotovo nikad ne ponestane vazduha a poneki sretnik udahne i sam kiseonik. Sport je vrlo masovan i za tu priliku obezbjeđuju se staze od pet a u povoljnijim prilikama i čitavih deset metara. Oni koji istrče ove dužine postaju planetarni junaci najviše zbog toga što je tako teško obezbjediti ovoliki čist prostor pa se te trke održavaju jednom u deset godina. Planira se i uvođenje nekih drugih disciplina ali to za sada zahtjeva dodatnu dosjetljivost naših naučnika. Ali znajući njihovu genijalnost i to da smo mi supertehnološki razvijena civilizacija nesumnjivo je da će oni i to postići.

A znajući sve to znamo, da nas osim sretne sadašnjosti, očekuje još sretnija budućnost.

Deana Sailović
Deana Sailovićhttps://deanasailovic.wordpress.com/
Satiričar, autor tri knjige “Princeza na zrnu razuma” , “Elektronska ispovedaonica” i "Koji sam ja meni idiot". Priređivač knjige "Žena i aforizam". Član Udruženja književnika Srbije, Društva književnika Vojvodine i Beogradskog aforističarskog kruga. Urednik satirične redakcije na Pokazivaču.