Warhammer 40K: Inquisitor – Martyr spada u ARPG c, ali s jednim dodatkom koji borbu čini malo drugačijom nego što je to standard kada je u pitanju akcijska makljaža. Riječ je o korištenju zaklona iz ptičje perspektive tijekom masakriranja protivnika, što se ne vidi baš često u žanru, ali u svemir 41. milenija uklapa se sasvim dobro. Naime, jednako kao što mi možemo koristiti zaklon kada se treba skloniti od paljbea, tako se i protivnici znaju pozicionirati iza objekata. Doduše, ponekada se vole toliko držati stupova i skrivati se iza njih pa može doći do situacije gdje će trčati u krug samo kako bi preživjeli. S druge strane, ponekad znaju pokazati i znakove inteligencije pa pametno iskorištavaju zaklon za punjenje oružja.
Skrivanje nije trajna opcija jer su zakloni uništivi, pogotovo kada se dođe u sukob s Chaos Engineom u obliku tenka čiji top s lakoćom uništava objekte. Ovo je u jednu ruku interesantan dodatak jer igrač može kombinirati predmete koji mu donose bonuse kad ide predahnuti od paljbe, ali u drugu ruku ne produbljava taktički pristup na značajnijoj razini. Jednom kada se objekti unište i dalje morate gledati preko nišana ili oči u oči kako bi protivnik pao, samo što se uništavanjem po levelima mogu mijenjati i performanse što utječe na fluidnost eliminiranja heretika.
Skrivanje nije trajna opcija jer su zakloni uništivi, pogotovo kad u scenu uleti tenk.
Upravo se tu javlja jedan od značajnih problema Inquisitor – Martyra. Koliko god je razvojni tim fantastično dizajnirao izgled i atmosferu Warhammer 40K svemira, tehnički problemi su nažalost sveprisutni. Ne govorimo tu samo o bugovima koji ne apliciraju prednosti predmeta ili vještina, ne pričamo o pojavljivanju nevidljivih zidova, nego o značajnom usporavnaju igre kada se na ekranu nađe previše protivnika. Uz to, ponekad se može dogoditi da nedostaju dijelovi teksta u dijalozima, opisu misija ili kod moralnih odabira, što uništava doživljaj priče. Prava je šteta što cjelokupna tehnička strana nije na istoj razini kao što je atmosfera svemirskih brodova, postaja i planeta.
Unatoč toj povećoj mani, Inquisitor – Martyr ima svojih pozitivnih strana, a jedna od njih je radnja za čiji je sadržaj dovoljno reći kako je zanimljiv i može potaknuti na daljnje istraživanje svijeta u kojemu se igra nalazi. Za njezino otkrivanje, na izbor su ponuđene tri klase, a svaka od njih ima dodatne podklase. Najjednostavniji opis bio bi – dijeljenje pravde u ime Cara može se izvoditi u standardnom paketu između “tank”, magije i DPS izbora. Od toga svaki lik ima svoj glas kroz kampanju koja skriva zanimljivu dozu misterije i ostavlja mjesta budućem sadržaju kojim se priča može granati na zanimljive načine. Da biste priču završili s jednim likom, treba uložiti dvoznamenkasti broj sati, a potom se nastavlja “grind” prema boljoj opremi i većim levelima.
Na izbor su ponuđene tri klase, a svaka od njih ima dodatne varijacije.
Nažalost, tu se opet javlja jedan problem koji obuhvaća ekonomiju igre. Iako dodatnog sadržaja ima dovoljno, misije nisu toliko šarolike jer se sve svodi na ubijanje protivnika. Ovo zvuči poprilično nelogično kada je u pitanju ARPG žanr, jer to i je cilj takvih igara – sasjeći što više neprijatelja radi bolje opreme. Međutim, ovdje ostaje dojam kako za sada nije iskorišten pun potencijal koji pruža 41. milenij, barem u smislu zanimljivijeg dizajna misija. Još kada se na to nadoda kako nakon nekog vremena razine počinju izgledati podosta slično jedna drugoj, zainteresiranost za odrađivanje većeg broja misija u danu počinje opadati.
To je posebno vidljivo kod korištenja Uther’s Tarota gdje se pomoću seta karata generiraju misije s mogućnošću biranja nagrade. Zanimljiv je to koncept koji je potrebno platiti Fateom, odnosno valutom koja se najviše dobiva igranjem kampanje jer se generiranjem misija na kraju zaradi manje od onog što je potrebno uložiti. Ovo je zgodan poticaj igraču da isproba sve klase, ali startato iz početka svaki put, kad ekonomija postane slabo održiva, nije poticaj kakav bi svaki igrač mogao prihvatiti.
Uz pomoć Uther’s Tarot karata generiraju se misije s mogućnošću biranja nagrade.
Kako bi stvari bile malo olakšane, svi likovi dijele otključane vještine. Odnosno, ako se s jednim likom otključaju vještine, novi lik može im pristupiti odmah od prve misije. To je još jedna stvar s kojom se Inquisitor – Martyr ističe. Naime, vještine se dijele na pasivne i aktivne od kojih se prve razvijaju pomoću bodova, a druge su vezane za oružja. Igra je bogata pasivnim vještinama koje se postupno otključavaju ispunjavanjem određenih uvjeti. Primjerice za povećanje štete tijekom vremena potrebno je uništiti određeni broj mina kako bi se to stablo otključalo.
Uz to, postoje i perkovi koji se na isti način otključavaju pa je to još jedan element koji potiče na daljnje igranje, a omogućuje i slaganje zanimljivih kombinacija. S druge strane, aktivne vještine mijenjaju se ovisno o vrsti oružja, koja opet nisu sva dostupna na početku nego se otključavaju povećanjem levela. Na to se još nadoveže mogućnost nošenja dva seta oružja i onda počinje slaganje stila igranja koji vam se čini najzabavniji ili najefikasniji. Bacač granata i laserska puška mogu biti interesantna kombinacija ako je udaljeno eliminiranje heretika ono što se preferira.
Aktivne vještine mijenjaju se ovisno o vrsti oružja koje postupno otključavamo.
Kad je riječ o opremi, njezino sakupljanje je jedan od glavnih aduta ARPG žanra, no i po ovome je Inquisitor – Martyr pomalo drugačiji. Naime, mape po veličini nisu poput onih kakve ima konkurencija jer su ovdje ipak sve strukturirane kao misije. Samim time, oprema ne pada na pod svako malo. Čak je i broj škrinja minimalan, što po mapi znači da su više od tri rijetkost. Ponekad taj manjak opreme može ostaviti dojam kako vas igra ne nagrađuje dovoljno, bez obzira na to što se na kraju misije otvori kutija koja nadoda još određeni broj komada opreme.
Tijekom misije se ne mogu vidjeti statistike oružja, nego se između odabira zadataka prilagođava što treba staviti na lika. Tome u prilog ide što većina misija pruža informacije koje vrste protivnika nastanjuju lokaciju gdje će se iduće uklanjati heretici pa je uvijek dobro imati različite komade opreme. To je dosta korisno ako se odrađuju misije koje imaju veći “level” od našeg inkvizitora, jer što je misija teža, bolje su nagrade u obliku novca, Fatea i slave. Također je zanimljivo kako tijekom kampanje nema prave kazne za umiranje, a sve ostale misije uglavnom imaju ograničen broj života pa tek njihovim gubitkom dolazi do ranijeg završetka. U svakom slučaju, izazova se uvijek može naći.
Unatoč svojim manama, ovaj naslov ima ono nešto što vuče nazad u službu Cara. Uz zanimljivu kampanju, prave stvari tek trebaju doći jer razvojni studio planira podržavati igru besplatnim nadogradnjama pa endgame još uvijek nije u potpunosti prisutan. Gledajući mapu sektora u kojemu se igra odvija, dosta toga je zaključano pa će to polagano postajati dostupno. Tu su još i posebni događaji u kojemu cijela zajednica inkvizitora sudjeluje jer je princip igre online only, pa i na tome developeri rade kako bi cjelokupno iskustvo bilo što zanimljivije. U današnje vrijeme kada je zajednica jednim dijelom uključena u razvoj igre, stvari mogu biti samo bolje ako developeri slušaju ono što im se govori, a Neocore Games za sada sluša kritike.
Hoće li to poboljšati Warhammer 40K: Inquisitor – Martyr? Za sada je još rano za reći, no pomaka ima na bolje. Zaslužuje li ovaj naslov vaše vrijeme? To je pitanje na koje si ipak na kraju sami morate dati odgovor jer se ne radi o klasičnom ARPG iskustvu. Štoviše, ovaj naslov spada u onu skupinu neobrađenih dijamanata koji imaju svoju posebnost, ali nisu još u potpunosti obrađeni kako bi mogli sjati punim sjajem. Ljubitelji podloge na kojoj se igra bazira svakako bi jednom trebali posjetiti Martyr, a zaljubljenici u žanr u ponudi imaju nešto drugačije za probati.
Izvor: hcl.hr
