Jedna od zgodnih parabola Star Wars serijala veže se uz misao kako arogancija zasljepljuje. Upravo tom poukom okončane su obje do sada dovršene trilogije Star Wars filmova te su i Jediji i Sithovi pali s vlasti čim su postali previše arogantni. Ironično je stoga kako se ista stvar događa glavešinama Electronic Artsa koje odlučuju o iskorištavanju licence za Star Wars videoigre. S prvim Battlefrontom iz 2015. godine bili su toliko arogantni odlučiti kako igri od 60 eura ne treba smislen singleplayer sadržaj, odnosno da desetak dodatnih mapa u multiplayeru vrijedi koliko i sama igra. S nastavkom nad kojim danas vršim obdukciju, naumili su ispraviti tu grešku koja ih je svrbjela po bilanci, ali naravno da od arogantnog ponašanja odustali nisu.
Singleplayer kampanja Battlefronta II počinje obećavajuće i kratko se čak dotiče spomenutog motiva pretjerane samouvjerenosti. Priča je to o zbivanjima između šeste i sedme epizode Star Warsa, i to kanonska koju nijedan drugi medij neće materijalizirati. Završni začin toj poslastici je podatak da je u glavnoj ulozi Iden Versio, zapovjednica imperijalnog Inferno Squada. Ima li bolje vijesti od toga da će nam Battlefront II ispričati perspektivu druge, često zanemarene strane Star Warsa?!
Nema, ali moglo je biti – da Battlefront II već nakon prvog sata ne promjeni ploču i ne krene vam moralizirati kako ste na krivoj strani sukoba. A baš se to i dogodi, poslije čega Battlefront II postaje sasvim bezlična crtica Star Wars kanona, jednako kao i njegova protagonistica. Moj prigovor na Iden Versio je taj što je Anakin Skywalker doista mučenik kad ga usporedimo s njom. Karakter te cure je toliko površan da ispada kao da se ona okreće kako vjetar puše. Mršti se Iden na nepravdu različitim grimasama, ali na kraju se prebacuje između stavova brže nego politička garnitura u našem saboru; kao da nikad u svojoj karijeri voditeljice Inferno Squada nije razmatrala razlike između bunta i ekstremizma.
Karakter glavne junakinje u singleplayeru je toliko nepostojeći da se cura okreće kako vjetar puše.
Priča počiva na slabašnom temelju, a i gameplay je tijekom kampanje prilično bezukusan. Napucavanje mi ni u kojem trenutku nije bilo napeto jer nema nikakvu „kvaku“ zbog koje bi bilo specifično, npr. kao uništavanje okoliša u Bad Companyju ili bilo koja mehanika iz Titanfalla 2. Priznat ću jedino da su mi svemirske bitke bile zanimljivije nego što sam mislio da će biti. Da su nekim slučajem izvedene s podrškom za VR uređaje, bio bi to pravi spektakl! No, ništa od VR-a do daljnjega pa se moramo utješiti time da kampanja Battlefronta II ima barem pristojnu raznovrsnost. Na kraju ponajprije budimo zahvalni da u trajanju od pet sati ne stigne postati gora nego što jest.
Ipak, ima Battlefront II i nešto gore od same kampanje. Zove se Arcade Mode, isti onaj koji je u prvom dijelu služio kao trening za multiplayer mečeve. I ovdje ima tu ulogu, ili vas igra barem pokušava uvjeriti u to. A istina je da vas arkadni mod neće naučiti ama baš ničemu. Imate u njemu dvadesetak različitih scenarija, no oni su fokusirani samo na Team Battle i Onslaught mečeve, a multiplayer se bazira na brojnim drugim modelima. Jedini razlog zašto biste ih eventualno željeli zaigrati je novčana nagrada po završetku svakog scenarija, ali DICE se pobrinuo da nagrađivanje bude vremenski ograničeno, pa ako od Arcade moda želite išta zaraditi, morate ga igrati u razmacima od 24 sata. Kao mobilne igre!
Vrhunac Arcade moda je kad vas igra zamoli da ju zaigrate nakon 24 sata jer vam tek onda može dati virtualni novac.
Nije odbrojavanje do nagrade jedina zajednička karakteristika Battlefronta II i mobilnih pošasti. Čitava struktura multiplayera u Battlefrontu II dizajnirana je prema dodatnom trošenju stvarnog novca za uštedu na vremenu. Pri tome valja istaknuti da je u galami i prašini koja se digla oko ove igre lako izvući krive pretpostavke i zaključke, pa ću situaciju zbog toga pokušati objasniti što konciznije.
Star Wars: Battlefront II trenutno nema uključene mikrotransakcije i tako će biti do daljnjega. Jednom kada se opcija kupovanja kutija s lootom ponovno osposobi (a budite sigurni da hoće), postoji realna i opravdana bojazan da će Battlefront II djelomično postati pay-to-win igra iliti naslov u kojemu možete platiti da budete bolji od drugih. Konkretno, trošenje stvarnog novca može vam ubrzati razvoj tako da prije drugih igrača dobijete određene bonuse – tipa manji recoil oružja, brži cooldown za neke vještine i sl. Sve te stvari možete dobiti i bez novca, samim igranjem, ali problem zbog toga nije za zanemariti. Premda oni koji kupe svoj napredak do tih bonusa neće nužno postati bolji igrači, niti će trošenjem 60-90 eura uopće dobiti sve što bi htjeli, na onima koji ne žele trošiti novac stoji pritisak u obvezi kontinuiranog igranja da bi se nešto u Battlefrontu II uopće postiglo.
Jednom kad se mikrotransakcije vrate, a znajte da hoće, Star Wars neće biti igra u kojoj možete kupiti uspjeh, ali bit će igra u kojoj možete platiti da do uspjeha dođete brže.
Odgoda mikrotransakcija možda ublaži taj P2W efekt, ali pod uvjetom da igru krenete igrati sada. Ako se u multiplayer Battlefronta II ubacite za nekoliko mjeseci kad mikrotransakcije ponovno budu uključene, vjerojatno ćete biti kanta koju će svi šutati. E sad, tvorci igre ne mogu dopustiti takvo što pa su sustav napredovanja dizajnirali tako da sličnim tempom u igranju napreduju i oni koji šutaju početnika i početnik kojega šutaju. Kako sada stvari stoje, jako je mala razlika u nagradi koju dobije najkorisniji igrač u timu i onaj koji ne radi doslovno ništa osim što se besciljno kreće po mapi. Napredak je zbog ovoga samo pitanje upornosti, odnosno vremena. Pa ako nemate vremena, ili platite ili se zadovoljite osnovnim napucavanjem.
Što se konkretnog vremena za otključavanje heroja/klasa tiče, mislim da se oko toga digla nepotrebno velika pompa. Da – potrebno je uložiti dvoznamenkasti broj sati za otključavanje jednog lika s posebnim mogućnostima, i ne – nemamo svi toliko vremena za igranje jedne igre. Ali, raščistimo jednu stvar – Battlefront II vam ne brani da vi zaigrate s Darth Vaderom i drugim ikonama Star Warsa već nakon 15 minuta provedenih u igri, pa čak i manje od toga. Sva kukanja oko toga da je za otključavanje heroja potrebno izdvojiti abnormalno mnogo vremena po mom mišljenju baš i ne drže vodu. Kao prvo, u Assault modovima te likove možete privremeno kontrolirati ako ste dobri prilikom meča. Kao drugo, u preostalim modovima, poput Heroes vs. Villains, možete u startu igrati s Yodom, Darth Maulom i ostalima.
Ne treba kukati da za otključavanje likova treba čitava vječnost jer Battlefront II ne ograđuje da s njima igrate u pojedinim modovima.
Mislim da su zaključani sadržaji i norme za njih postavljeni sasvim pošteno, pod uvjetom da Battlefront II percipirate kao igru koju ćete igrati tijekom čitave godine. Po tom se pitanju igra ne razlikuje mnogo od Rainbow Six Siegea ili recimo Destinyja, ali je znatno drugačija pristupom od Overwatcha, Counter-Strikea i drugih pucačina u kojima možete baciti partiju „na brzaka“. Možete to i u Battlefrontu II, ali tek kad u njega ulupate zavidan broj sati, ili ako igrate neki od sporednih modova kao što su ranije spomenuti Heroes vs. Villains, Strike i Blast. Druga je priča što ti sporedni modovi ne nude ništa spektakularno pokraj dva glavna Assault moda koji su daleko zanimljiviji za igranje, primarno zbog većeg broja igrača.
U Galactic Assaultu sudjeluje 40 igrača na terenu, a zadaci se uglavnom baziraju na principu CTF-a. Igra se na 11 mapa koje su dovoljno različite jedna od druge, a dizajnirane su tako da ih okvirno možete upamtiti već nakon nekoliko mečeva. Starfighter Assault je novopridošli mod koji bitku seli u svemirska prostranstva gdje upravljamo kultnim letjelicama Star Warsa. Ovaj mod dizajniran je za 24 igrača po serveru, ali u njemu možete pronaći i botove usred bitke. Upravo ta kombinacija botova i stvarnih igrača unosi malo živosti u Battlefront II. Usijanoj atmosferi pomaže i to što u ovom modu osim napucavanja morate manevrirati letjelicom kroz svemirski otpad bez pomoći ikakvog autopilota. Ukratko, Starfighter Assault je definitivno najbolja nova stvar u Battlefrontu II.
Starfighter Assault je uz kombinaciju botova i stvarnih igrača definitivno najbolji novitet Battlefronta II.
Model napucavanja nije se mnogo mijenjao u odnosu na prvi dio, bilo da ciljate iz prvog ili trećeg lica. Isto nažalost vrijedi i za upravljanje herojima koji koriste lightsabere i koji su ponovno nezgrapni pri napadanju, možda da ne budu previše jaki u odnosu na obične prašinare. Blokiranja napada lightsaberom i dalje nema (osim u slučaju odbijanja metaka), pa su obračuni opet inferiorni onome što je postojalo još iz ere Jedi Knight igara.
Različiti heroji/klase nude dosta različito iskustvo igranja, s tim da treba istaknuti kako Battlefront II u glavnim modovima nikad ne traži timsku igru u smislu da netko od 20 igrača u timu baš mora u određenom trenutku igrati jednu ulogu. Timsko igranje ovdje se svodi na to da je za pobjedu važno da se što više igrača nađe u blizini točke gdje se akcija odvija i da što više igrača u timu precizno nišani. Određeni heroji, npr. Boba Fett, mogu nanijeti priličnu štetu ako se njihove moći znaju koristiti na pravi način, a to je uvijek pitanje individualnog, a ne timskog rada i truda tijekom meča.
Timsko igranje u Battlefrontu II ne traži da se podredite drugim igračima već da se samo nalazite u njihovoj blizini.
S obzirom na to da igrači u Battlefrontu II nisu rascjepkani na one koji imaju DLC sadržaje i one koji ih nemaju, pronalazak mečeva uglavnom protječe brzo. Sam ulazak u mečeve je dugotrajniji nego traženje istih. Po izlasku igre u PS4 verziji imao sam nekoliko prekidanja veze sa serverima, no nakon ažuriranja to više nije toliko česta pojava. S tehničke strane igra je zapravo jako dobro sređena. Verzija za PC fino koristi prednosti DirectX 12 API-ja, iako je u usporedbi s konzolama mogla biti i malo bolje optimizirana.
Bez obzira na verziju, Star Wars: Battlefront II je grafički očaravajuća igra, oštra u detaljima skoro kao Crysis u svoje vrijeme. S obzirom na to da se ovdje koristi već četiri godine stara iteracija Frostbite pokretača, ne izgleda to kao igra na pragu nove generacije grafičkog prikaza, ali je svejedno u samom vrhu ponude. Jedno vrijeme blejao sam u ekran i dogodio se sljedeći dijalog:
Ja: Tako si lijepa…
SW igra: To je samo zato što sam toliko zaljubljena.
Ja: Ne, ne – to je zato što sam ja toliko zaljubljen u tebe!
SW igra: Znači, ljubav te zaslijepila?
Da, malo me zaslijepila. Na trenutak samo. Ostale karakteristike igre na kraju ipak nisu bile dovoljno kvalitetne da bi veza preživjela i poživjela. Pokraj singleplayer kampanje u Battlefrontu II, Rogue One zaslužio je Oscara. Multiplayer kao da je izopačio već izopačenu Anakinovu izjavu: „Ljubav te ne može spasiti Padme – samo moje nove kutije s lootom to mogu!“.
A kompliciran je odnos Battlefronta II s mikrotransakcijama koje u njemu trenutno – ne postoje. Dalo bi se razglabati je li sretan onaj tko ima mnogo novca, a nema dovoljno vremena; ili je sretan čovjek onaj koji ima dovoljno vremena, a nema mnogo novca. Bez obzira što biste vi odgovorili na to, Star Wars Battlefront II pokušao je zadovoljiti obje strane, a naginjanjem prema jednoj unesrećio je sam sebe i svoje tvorce.
Izvor: hcl.hr
