Baš poput HŽ-ovih vlakova kojima kašnjenje nije stran pojam, Railway Empire u kolodvor HCL-a također je stigao s podosta zakašnjenja. Doduše, to ćemo pripisati parnim lokomotivama jer su upravo one glavni akteri ovog naslova. Baš kao što sam naziv igre kaže, naš je posao ovdje izgradnja željezničkog carstva. Na prvu to zvuči veoma lagano jer postaviti prugu od točke A do točke B nije neka viša matematika, ali stvari nisu uvijek sasvim jednostavne. Naime, ovdje kao inženjer pružnog prometa uz polaganje tračnica morate misliti i na logistički i ekonomski dio poslovanja s povremenim igranjem voditelja kadrovske službe.
Zaljubljenici u vlakove vjerojatno će biti zadovoljni što je radnja igre smještena u 19. stoljeće kada su parne lokomotive bile najbrže sredstvo prijevoza putnika i robe. Iako danas s TVG vlakovima možemo vrlo brzo prelaziti velike udaljenosti, putovanje u to vrijeme je ipak bila drugačija avantura. To se ponajviše odražava na zadatke koji skoro uvijek imaju vremensko ograničenje za ispunjavanje. Pa kada treba prevesti određeni broj putnika s jednog kraja mape na drugi, a putovanje traje dva ili više mjeseci, pritisak na strojovođama uvijek postoji.
Osvajanje novoga svijeta željeznicom odvija se kroz kampanju, scenarije ili sandbox mod. Sama kampanja sastoji se od pet poglavlja s time kako se svako od njih odvija na drugome dijelu teritorija Sjedinjenih Američkih Država. Zbog te podijeljenosti propuštena je prilika za stvaranje prave transkontinentalne pruge s kojom bi se u jednom komadu povezala istočna i zapadna obala. Unatoč tome, sama kampanja nije dosadna jer su prva četiri poglavlja zapravo uvod u ostatak igre koji je mnogo teži. Pomalo čudna odluka jer se pravi izazovi nalaze u scenarijima koji pošteno testiraju smisao za stvaranje profitabilne željezničke mreže.
Propuštena je prilika za stvaranje prave transkontinentalne pruge s kojom bi se u jednom komadu povezala istočna i zapadna obala.
Srećom po nas, polaganje pruge poprilično je jednostavan proces jer je alat kojime spajamo gradove, farme i rudnike vrlo lagan za korištenje. S druge strane, prije nego što se postavi pruga, treba dobro razmisliti kako najbolje iskoristiti prostor pred nama. Kada je u pitanju nekoliko linija, sve to izgleda vrlo lagano za odraditi, no kasnije kada se mreža počne širiti, stvari brzo mogu postati komplicirane kod osmišljavanja optimalnih ruta. Tada se više ne mora misliti samo na potrebna financijska sredstva za postavljanje tračnica, nego i koliko će vlakovi tu rutu kvalitetno iskorištavati.
Najveći izazovi javljaju se kada treba isplanirati rute za koje se još ne zna kada ćete ih točno trebati. Ako ste pomislili igrati s kristalnom kuglom pokraj monitora, možete ju skloniti jer se pogledom na zadatke stvara okvirni dojam kako će se željeznička mreža morati razvijati. Pravi izazovi počinju se javljati kod kolodvora kojima su svi kolosijeci iskorišteni, što u kasnijim stadijima igre skoro uvijek bude slučaj, barem u razvijenim gradovima.
Pravi izazovi počinju se javljati kod kolodvora kojima su svi kolosijeci iskorišteni.
Početni, odnosno najjeftiniji kolodvor, stiže samo s jednim kolosijekom, a kojeg se kasnije može nadograditi. Za još interesantnije situacije, igra dodatne kolosijeke postavlja nasumično u odnosu na postojeće ako postoji dovoljno mjesta. U prijevodu, može se dogoditi da će se dodatni kolosijeci pojaviti lijevo, a novi grad se nalazi desno od postojećih ruta. U takvim situacijama dobro se je počešati po glavi sa zamišljenim pogledom jer takvi izazovi nisu uvijek najlakša stvar za riješiti, pogotovo jer se i teren mora uzimati u obzir prilikom polaganja tračnica.
Osim navedenih situacija, stvari dodatno zna zakomplicirati i signalni sustav za vlakove. Iako je taj segment demonstriran u tutorialu, koji je mogao biti i bolje odrađen, a tijekom igre pojavljuju se i hintovi s dodatnim objašnjenjem stvari na terenu, može se reći kako sve to i nije baš najsretnije riješeno. Onaj najjednostavniji sistem za regulaciju prometa kod paralelnih tračnica gdje se vlakovi mimoilaze nije težak za shvatiti, ali kada se više tračnica počne spajati u jednu, a s krivo postavljenim signalima može se zaustaviti pola prometa – shvaćate gdje stvari postaju zamršene. Doduše, cijela stvar se može izbjeći igranjem van realizma gdje vlakovi prolaze jedni kroz druge, no s time se gubi dio čari koji Railway Empire ima u sebi.
Ako vam je igra previše komplicirana, rješenje je da igrate u modu gdje vlakovi prolaze jedni kroz druge.
Osim naših tajkunskih pothvata, suparnici će se također boriti za svoj komad kolača koji pruga nosi u sebi. Dame i gospoda sa svojom prisutnosti u ovome biznisu ne igraju uvijek po pravilima, odnosno za razliku od naših pruga koje imaju skretnice, regulacije i ostalo, njihove su poprilično jednostavne jer se oni ne zamaraju signaliziranjem. Upravo zbog toga njihova mreža nije komplicirana pa i kada se agresivno preuzme suparnička tvrtka, cijela pridodana mreža tračnica mora doživjeti kompletnu nadogradnju kako bi se mogao povećati promet.
Suparnici redovito pokušavaju omesti vaše poslove bilo to krađom tehnologije, objavom lažnih informacija u novinama ili dovođenjem vaših zaposlenika u svoju tvrtku. Naime, zaposlenici su također važan segment za poslovanje jer ima onih koji primjerice mogu povećati brzinu vlaka kao što to strojovođa radi ili zaštitar koji sprječava pljačku vlaka. S druge strane, istraživanje novih tehnologija također ima jednako važnu ulogu u razvijanju tvrtke. Kako vrijeme prolazi, nove lokomotive postaju dostupne i uvijek se dijele na one za teret, putnike ili miješano jer je kod određenih zadataka bolje je koristiti bolje traženi tip lokomotive kako bi se maksimizirao učinak.
Suparnici redovito pokušavaju omesti vaše poslove bilo to krađom tehnologije, objavom lažnih informacija ili krađom zaposlenika.
Najveći problem igre zapravo leži u njezinom sučelju čiji nedostaci počinju biti vidljivi kako tvrtka počne rasti pa se posjeduje preko 15 i više vlakova u opticaju. Još kada se poveže veći broj gradova, farmi i drugih lokacija koje su neophodne za poslovanje, dolazak do potrebnih informacija postaje nepotrebno kompliciran – i to na PC-u, ne mogu ni zamisliti kako je na konzolama. Developeri kao da su ciljali na što jednostavniji prikaz svega, ali su pri tome zaboravili na to koliko jednostavnost može biti i komplicirana kada informacije nemaju svoju segmentaciju, nego se sve prikazuje na istom ekranu.
Iako ovo sve zvuči kako previše prigovaram i ne navodim nikakve pozitivne stvari, Railway Empire je u globalu poprilično igriv s kvalitetnim osjećajem zadovoljstva kada se od početne pruge na kraju napravi cijela mreža s hrpom vlakova. Istina, svi nedostaci poprilično udaraju u oko i ispada kao da se nisu niti pokušali zamaskirati, ali niti jedan o njih ne urušava jezgru igre koja je dobro smišljena i zabavna. Ima nešto posebno u tome kada se razvija ekonomija, povezuju mjesta i otključavaju nove lokomotive na kojima se može voziti i opuštati gledajući krajolik kroz koji smo provukli kilometre i kilometre željeznice. Uz to, sadržaja i izazova ima dovoljno za poštenu satnicu pa svi koji traže prave tajkunske izazove ili pak opušteno igranje imaju dobar izbor na raspolaganju.
Izvor: hcl.hr
