Ako se tijekom ove recenzije zabunim i umjesto oznake 2019 stavim 2018, ne bi to bila sasvim slučajna greška. Pro Evolution Soccer je ove godine isti kao i prethodne. Nemojte me krivo shvatiti, PES 2019 definitivno jest najbolji PES do sada i nije kao da je to samo prefarbano izdanje onog prošlogodišnjeg. No, s PES-om je sve po starom. Novo izdanje ima sve vrline koje sam već hvalio, kao i sve mane na koje sam prigovarao prošlih godina.
Pa da se prisjetimo… Obožavam gameplay PES igara na terenu. Brzina igre mi je fino pogođena, a fizika realistična. Nogometaši u PES-u imaju masu i ne lete kao baloni na vjetru. Lopta je tijelo koje ima dozu nepredvidivosti čak i u najiskusnijim nogama. Iza dodavanja i upućivanja udaraca u PES-u postoji prava, muška snaga. Nogomet u PES-u katkad zna biti poput rovovske bitke gdje jedna sitnica može odlučiti utakmicu. Tako je i u stvarnosti, znači – sve je dobro!
U PES 2019 ne da je dobro nego je i bolje. Jako mi se sviđa to što energija igrača sada ima značajniju ulogu. Kako utakmica prilazi kraju, tako se ritam lagano usporava. Nema na kraju utakmice dugog sprintanja i prodora kao dok su igrači svježi. Time se smanjuje utjecaj vještine i individualnosti nogometaša, a u dugoročnom pogledu tjera vas da pazite na svoje nogometaše jer forsiranje može rezultirati ozljedom. Primjerice, kad je neki nogometaš izmoren, dobit ćete upozorenje da bi mogao zaraditi ozljedu. Komplementarna stvar ovome jest novi sustav brzih izmjena, koji je preuzet od konkurencije, ali nudi više fleksibilnosti u tome koga mijenjate i kada.
Druga stvar koja mi se u PES-u 2019 iznimno sviđa jest pametniji računalni protivnik. Igranje protiv CPU protivnika više nije toliko robotsko jer već i na srednjoj razini težine protivnik zna stvarati neke stvarno lijepe akcije koje djeluju uigrano. Osim što izvode atraktivne poteze poput dodavanja petom i sl., računalni protivnici sada rade pokušaje koji nisu skroz kalkulirani. Nekad pošalju loptu koju ne mogu stići, pod pritiskom češće rade greške.
Osim što izvode atraktivne poteze, računalni protivnici sada rade pokušaje koji nisu skroz kalkulirani.
Zbog svega toga protiv računala je zanimljivije igrati nego prijašnjih godina. Svakako je manje predvidivo, za što vežem jedan primjer koji mi se nikada do sada nije dogodio u igranju protiv računala. Naime, u jednoj od akcija CPU protivnik u prazno je poslao loptu koju nije mogao sustići. Ja sam loptu već vidio vani, no ona se odbila od korner zastavicu i mom protivniku nenadano dala priliku koju je iskoristio. Takve se neskriptirane stvari znaju događati u PES-u i upravo u njima leži njegova privlačnost. Iako nisam mogao vjerovati na kakav sam način primio gol, istovremeno sam bio oduševljen što se to dogodilo.
Kad vide Lukakua, u obrani bježe glavom bez obzira
E sad, to što je umjetna inteligencija protivnika generalno bolja, ne znači da su reakcije na individualnoj razini išta manje kretenske. Primjerice, na gornjoj slici vidite situaciju u kojoj moj nogometaš stoji na rubu šesnaesterca, a protivnik mu je okrenut leđima. Takvih bedastoća ima, ali njih zaboravite čim igrate protiv ljudskog protivnika, bilo na istom kauču ili preko mreže.
Ono što ja nikako ne mogu zanemariti jest da Konami nogometašima u PES-u još uvijek nije dao ruke. Iz godine u godinu ti virtualni nogometaši imaju nešto što izgleda kao udovi koje zovemo ruke. Ali, ne dajte da vas ti hologrami prevare – lopta u PES-u još uvijek ide kroz ruke kao konac kroz iglu. Ok, ne morate sudcu dati sposobnost da sudi igranje rukom, ali pobogu…
DAJTE IGRAČIMA RUKE, POBOGU!
Izuzev nepostojećih dijelova tijela, PES 2019 u svojoj je prezentaciji dosta napredovao naspram prošle godine. Najvažniji dodatak svakako je podrška za HDR, ali i bez njega se ovdje radi o najboljem sustavu osvjetljenja do sada viđenom u nogometnim videoigrama. Stadioni su vrlo detaljni, a napokon su uvedeni i snježni uvjeti. Travnjak napokon više ne izgleda kao tepih, da čovjek ne povjeruje.
PES 2019 uvjerljivo ima najbolji model osvjetljenja viđen u nogometnim videoigrama.
Neki nogometaši izgledaju nevjerojatno realistično, ali tu se uglavnom radi o nogometašima ekipa koje su licencirane. Modeli ekipa koje nemaju licence ipak izgledaju pomalo nezgrapno. A dok sam još „na terenu“ spomenuo bih i da je komentatorski duo kriminalno užasan. Nisu loši kao dilanje ulaznica za finale SP-a, ali ušima stvaraju fizičku bol nakon desetak utakmica.
PES je zadnjih godina izrazito slab u segmentu izvan gameplaya na travnjaku, odnosno u ponudi modova i tehničkim stvarima vezanim uz mrežni multiplayer. Ove godine situacija jest malo bolja, ali tek minimalno. Barem smo odmah po izlasku dobili ažurirane postave timova, a u mrežnom igranju doživio sam manje pucanja i zastajkivanja. Doduše, čekanje na mečeve ostalo mi je nesnosno dugo – u prosjeku po dvije minute.
Selfi s treninga – najveći novitet Master Lige
Loša je vijest što PES 2019 ne donosi nikakve nove modove, a oni postojeći su zapostavljeni baš kao i prošle godine. Master liga ima nekoliko sitnih noviteta, poput ICC kupa prije početka sezone koji je unaprijed odabran za vas (iako ste vi menadžer). Nažalost, mod ne prati ni stvarna pravila pojedinih liga, pa primjerice ako igrate englesku ligu i dalje ćete moći kupovati igrače do 31. 8. iako klubovi po novome svoja poslovanja moraju zaključiti prije početka nove sezone.
Loša je vijest što PES 2019 ne donosi nikakve nove modove, a oni postojeći su zapostavljeni baš kao i prošle godine.
Kao što već vjerojatno znate, iz igre su izbačena UEFA natjecanja, a umjesto toga dodane su nove lige poput turske, ruske, škotske i sl. Rastući broj timova je za pohvalu, no samo će se rijetki veseliti tim natjecanjima. S druge strane, ovih je dana aktualna potpuno nova Liga nacija. Znam da ista pripada Uefi i da Konami za nju nema licencu, ali mislim da je propust što u PES 2019 nisu uveli ni novi format tog natjecanja. Primjerice, Liga prvaka u igri je i dalje prisutna kao europsko natjecanje, samo se tako ne zove i nema službene grafike. Isto se moglo napraviti i s Ligom nacija kad u Konamiju već nisu imali ideja za nove modove.
Svježe pojačanje Dinama – doveli ga za džabe!
Najviše pažnje otišlo je na myClub mod što i nije čudno jer on Konamiju donosi najviše zarade. To je ujedno i onaj mod s kojim će za dva-tri mjeseca PES 2019 biti besplatan, što investiranje 60 eura još jednom čini apsurdnim u većini situacija. myClub sada ima bolji sustav rukovanja s „duplikatima“ koje možete pretočiti u trenere ili ih zamijeniti za novog igrača. Promijenjene su i cijene pri kupovanju igrača pa s jednim agentom za 250 myClub bodova možete dobiti paket od tri igrača. Štoviše, sad možete vidjeti i bazu igrača iz koje se izvlači vaša nagrada. Uvedeni su i tzv. „Featured players“, kategorija igrača koji preko vikenda igraju dobro u stvarnim utakmicama. Uz sve to, nikad nije bilo lakše sastaviti dobru momčad na brzaka.
Konami se hvali činjenicom da u myClub modu nikad lakše nije bilo sastaviti idealnu momčad.
Konami se ovime hvali, no meni je to iskreno rečeno – blesavo. Na recenziranje sam dobio tzv. Legend Edition s kojim su došli razni bonusi. U pet minuta imao sam momčad u kojoj su mi bili Messi, Beckham, Cafu, Mendy, Modrić i još nekoliko zvijezda. U svom prvom meču već sam igrao protiv tima koji je imao sličnu postavu vrsnih nogometaša. Znam da to tako ide s preorderima i bonusima i mikrotransakcijama i svime time, ali myClub mod nakon svega je od moda s potencijalom prerastao u nešto što me podsjeća na sustav nagrađivanja u mobilnim igrama. Naručio si našu igru? Evo ti keks koji možeš pojesti kad igra izađe! Upalio si našu igru? Evo ti keks, sjedi! Igraš igru odmah po izlasku? Evo ti još jedan keks, ma nismo li najbolji? Potrošio si malo novca u našoj igri? Evo ti još keksa, ludo mala!
Eto, otprilike takav dojam meni ostavlja myClub mod. Koji će, ponavljam, biti besplatan za nekoliko mjeseci.
Samom činjenicom da PES nije mnogo napredovao u odnosu na prošlu godinu te da je najviše truda uloženo u mod koji će ionako biti F2P modela, ne mogu mirne duše ikome preporučiti da PES 2019 kupuje. Ako na taj apsurdni potez ipak računate, kao jedino opravdanje mogu smisliti to da želite igru za pošten kauč-multiplayer. U tom slučaju nemam što prigovoriti. PES 2019 jest bolja igra od prošlogodišnje, ali ne i dovoljno drugačija da vam ne bude bolje sačuvati novac za nešto drugo.
Na kraju me situacija s PES-om podsjeća na onu priču o tome kako su Francuzi osvojili prvenstvo, ali su Hrvati osvojili srca publike. Tako je i s PES-om – ni ove godine neće izaći kao pobjednik u okršaju s onom drugom nogometnom igrom, ali fanovi će reći da je to najbolji nogomet bez obzira na sve. Stvar je u tome što se uspjeh u sportu može predočiti brojem, bilo kao rezultat ili ocjena. Osvajanje srca je romantičarsko izbjegavanje suočavanja sa stvarnošću. Hrvatska nije prvak svijeta. Ili, PES je mogao više i od ovoga zaslužuje bolje.
Izvor: hcl.hr
