Ya mog virtualnog ujaka mogao bih reći kako zna prešutjeti važne stvari kada su putovanja u pitanju. Iako bi mu trebao biti zahvalan jer mi je omogućio sastavljanje Laike, zaboravio je napomenuti kako se radi o rupi bez dna. Definitivno se može reći kako je proizvođač našeg narodnog prijevoznog sredstva pun kapitalističkog duha jer je kvaliteta dijelova za to auto na vrlo niskim razinama. Pa umjesto što dužeg uživanja u vožnji, više vremena se gleda na količinu goriva i koliko crn dim izlazi ispod haube. Jer, što se više zamjenskih dijelova popravlja i prodaje, to će više proizvođač automobila zaraditi, a naš novčanik nije prepun novčanica.
Jalopy počiva na interesantnoj ideji putovanja istočnim blokom u kojemu će nam ujak uvijek reći riječ dvije o zemljama kroz koje se prolazi, a pri tome moramo maziti i paziti Laiku jer rijetko tko želi ostaviti vozilo na pola puta između dvije države. Pod maziti i paziti podrazumijeva se svako malo popravljati istrošene dijelove ili kanibalizirati napuštene Laike na cesti u nadi kako će imati bolju opremu od one u našem automobilu. Samim time može se reći kako je u pitanju nekakva lakša varijanta preživljavanja, samo što nas ovdje ne pati hrana nego gorivo i umjesto raznih neživih bića, progone nas nekvalitetni automobilski dijelovi.
Doduše, ovdje se ne može umrijeti, ali kazna za neodržavanje automobila manifestira se kroz pješačenje ili guranje krhke Laike do prvog grada, odnosno benzinske. Sreća u nesreći je što se ne radi o igri otvorenog svijeta nego svaka od šest dostupnih država ima tri rute koje se mogu birati za vožnju i razlikuju se ne samo po dužini, nego i po vremenskim uvjetima. Uz to, kvaliteta ceste također igra ulogu jer se na zemljanim putevima obične gume brže troše, a oštećenja i onečišćenja su prisutniji nego na asfaltiranim kolnicima. Također je potrebno paziti i na količinu blata koje se lijepi na automobil jer je moguće zablatiti cijelo prednje staklo, što nije najbolji način za vožnju.
Kazna za neodržavanje automobila manifestira se kroz pješačenje ili guranje krhke Laike do prvog grada, odnosno benzinske.
Bez malo planiranja nema smisla ni krenuti na put. Ako se odabere najduža ruta, a koristi se standardni spremnik za gorivo od deset litara, potrebno je u prtljažnik ubaciti dodatni kanister jer se nema smisla nadati kako će se benzinska postaja uvijek nalaziti na pola puta između granica. Za takva iznenađenja zaslužna je proceduralna generacija ruta pa se neće dogoditi kako će se uvijek voziti istim krajolikom i očekivati kako će benzinske biti na istim mjestima. Uz to, prtljažnik naše Laike volumenski nije ogroman pa treba razmisliti što će se sve nositi na put.
To dolazi do izražaja kada je u pitanju način zarađivanja novaca. Zahvaljujući kutijama koje se nalaze uz cestu, mogu se pokupiti različita robna sredstva čijom prodajom sprječavamo gubitak svih novčanica iz našeg ionako tankog novčanika. Ovisno o državi, ako postoji nestašica nečega, veći je dobitak za nas i obrnuto.
Svi vozači koji su željni bolje zarade mogu prevoziti robu iz države u državu, samo se mora paziti što je dopušteno jer postoji kontrola ili se može probati krijumčariti. Na kraju sve ovisi hoće li se pronađene stvari odmah prodati kako bi se moglo zakrpati dijelove automobila ili probati dodatno zaraditi kako bi se Laika mogla malo nadograditi.
Svi vozači koji su željni bolje zarade mogu prevoziti robu iz države u državu.
Sami dodatni dijelovi su također lutrija jer u gradovima Laikini saloni nemaju uvijek iste stvari. Tako se primjerice u jednom gradu može kupiti dodatni prostor za nošenje svega što pokupimo, a u drugome mogu se kupiti dodatna svijetla s kojima je noćna vožnja puno ugodnija.
Upravo zbog tog elementa nasumičnosti, nema smisla uvijek štedjeti novce jer ako se želi dio za kojeg se ostavljalo sa strane, možda će biti potrebno voziti nazad u državu gdje se on nalazi. Ipak, postoje nadogradnje koje su uvijek dostupne, a za one vozače koji su više okrenuti modernijim stvarima, može se ugraditi i digitalni prikaz za različite elemente automobila.
Ono po čemu se Jalopy ističe, osim po gameplay petlji, odnosi se na atmosferu, dizajn i vizuale. Grafički stil pomalo podsjeća na scene iz Ptice trkačice, ali s nešto tmurnijim prikazom svijeta. Kao da su developeri željeli prikazati ne baš sjajni život koji je bio s one strane zida kada se radi usporedba sa zapadom.
Tome bi u prilog mogao ići i minimalan broj vozila na cestama čak i kad se unutar opcija postavi da ih bude što više. To je pomalo i dvosjekli mač jer u jednu ruku pridodaje samotnoj atmosferi, a s druge, ostavlja dojam kako je svijet prazniji nego što bi trebao biti. To se pogotovo vidi u gradovima unutar kojih se nema što raditi osim srediti automobil te prespavati kako biste mogli nastaviti putovanje.
Minimalan broj vozila na cestama dobar je za ugođaj, ali po pitanju gameplaya ostavlja više praznine nego što bi trebao.
Još jedna stvar koja ne ide igri u prilog jesu bugovi. Pravi je problem u greškama zbog kojih se mora ponoviti putovanje od startne linije. Recimo, u igri se nigdje ne pojavljuje alat za popravak automobila ili radnju nije moguće završiti jer je ujak dobio volju koju programeri nisu zamislili.
Postoje i druge situacije zbog kojih se je potrebno vratiti se na prijašnju lokaciju jer je automobil recimo zapeo za dio ceste. Zatim u nedostatku odgovarajućeg materijala s kojim bi ga se moglo izbiti iz neugodne pozicije, potrebno je koristiti restart opciju, a to može dovesti do smanjenja zadovoljstva igrom, pogotovo ako je automobil zapeo na nekakvih pedesetak kilometara od idućeg grada.
No, uz pažljiviju vožnju takve situacije neće se događati često. Iako je vozni model u potpunosti arkadan, ima svoju čar zbog koje je zanimljivo voziti Laiku kroz šarolike države. Jedna od njih je i bivša Jugoslavija gdje se vozi do Dubrovnika kojega se može prepoznati i po zidinama, a može se reći kako je ta ruta jedna od vizualno zanimljivijih. Šteta jedino što svaka država nema dodatnih vizualnih elemenata po kojima bi se dodatno moglo prepoznati gdje se vozimo, odnosno u kojem dijelu navedene države se nalazimo. Time je propuštena prilika stvaranja još bolje atmosfere, a i imao bi se dodatni razlog za protegnuti noge, možda i za odvoziti koji kilometar više.
Naime, kada se ujaka dostavi na željenu lokaciju, razlozi za vožnju Laike brzo se počnu smanjivati. Koliko god gameplay petlja bila zanimljiva s održavanjem vozila, kada se izgubi glavni cilj, to više nema smisla raditi. Zadržavanju iza volana ne mogu pomoći ni različite rute jer se zarađeni novac ne može iskoristiti na načine koji bi značajno promijenili što se može raditi unutar igre.
Doduše, u jednu ruku to je opravdano i nižom cijenom, no šteta je što nema nekakvih dodatnih aktivnosti zbog kojih bi se moglo duže voziti. Ovako cijela avantura ostaje samo jedno interesantno iskustvo vožnje nepouzdanog automobila koji razočara u situacijama kada to najmanje očekujete, što na kraju i jest i čar Jalopya.
Izvor: hcl.hr
