Kada se u globalu sagleda, urbano istraživanje i nije baš često zastupljena tematika u virtualnim naslovima. Štoviše, velika većina igrača morala bi dobro razmisliti kada bi ih netko upitao za preporuku igre iz tog žanra. To zapravo i nije ništa previše čudno, jer takvi naslovi prvenstveno moraju imati zanimljivo dizajnirane i atmosferične lokacije te sadržavati dovoljno gameplay elemenata koji će zadržati igrača pred ekranom. Infra na našu sreću spada skupinu u naslova koji ima sve navedeno, a i više od toga, jer osim šarolikih lokacija donosi i zanimljivu radnja koja kao da reflektira aktualno stanje u našoj državi.
Naime, fiktivni grad Stalburg žrtva je korupcije i korporacijskih malverzacija što je naposljetku dovelo do zanemarivanja infrastrukture koja je žila kucavica grada. Godine su učinile svoje i sada netko treba sve to pregledati i dokumentirati oštećenja. Tu na scenu stupa naš lik, strukturni analitičar koji će naoružan samo svjetiljkom i kamerom krenuti u istraživanje napuštenih tvornica, brana, tunela, podzemnih struktura i ostalih sličnih lokacija koje se protežu Stalburgom.
Kad je riječ o lokacijama i samome gradu, treba naglasiti kako je Infra izgledala fantastično davne 2011. godine kada je predstavljena kao Source mod za Portal 2. Sada, šest godina kasnije, to baš i više nije slučaj, no može se reći kako Half-Life 2 pokretač i dalje ima ono nešto po čemu se vizualno izdvaja. Srećom, to je još uvijek kvalitetan grafički prikaz, samo je pomalo zastario na određenim elementima. S druge strane, upravo takav prikaz u jednu ruku doprinosi i atmosferi koja se može usporediti s onom iz S.T.A.L.K.E.R.-a kada su u pitanju napuštene lokacije, samo bez čudovišta i ostalih žitelja tog svijeta.
Atmosfera lokacija može se usporediti s onom iz Stalkera, samo bez čudovišta i anomalija.
Nakon što se pokupi potrebna oprema za obavljanje posla, zgrada s uredom našeg junaka odmah demonstrira kako ni tamo nije tip-top s instalacijama, a to je samo početak mnogobrojnih problema koji čekaju na razotkrivanje. Iako Infra u svojim prvim koracima može izgledati kao simulator hodanja, vrlo brzo će nestati taj dojam jer bi točniji opis bio istraživanje i rješavanje zagonetki iz prvog lica. Doduše, njihov koncept kroz cijelu igru je skoro isti – ventili, dugmad i prekidači su glavni elementi većine problema pred našim likom. Ovako na prvu, to ne zvuči kao pretjerano maštovit koncept, ali kada se počnu čitati upute za pokretanje različitih strojeva, tada to poprima zabavnu dimenziju.
Paralela se u jednu ruku može povući sa starim point’n’click avanturama samo ovdje umjesto klikanja u lovu na piksele treba fokusirano gledati i tražiti oku skrivene predmete. Najbolji primjer toga bi se mogao uzeti kod otvaranja jednih vrata za koje je potreban osigurač. Logički, razumljivo je njegovo postavljanje unutar kutije na vrh police, ali kutija nije nimalo prozirna pa ako se slučajno pritisne tipka za uzimanje predmeta, tek tada postaje vidljiv.
Doduše, taj primjer se odnosi na vrata koja ne sprječavaju daljnje napredovanje, ali isto tako nije baš najintuitivniji način za demonstraciju gdje se osigurač skriva. Odnosno, nedostaje hint koji bi sugerirao logiku ako nešto ne vidimo, na kojem smislenom mjestu se može nalaziti.
Kod zagonetki nema vidljive važnosti između onih koji utječu na kraj igre i onih koje vam samo otvaraju put za dalje.
Polje na kojemu Infra ponajviše briljira odnosi se na zagonetke kod kojih se ne može uočiti važnost između one koja može utjecati na završetak igre od one koja zapravo otvara put za napredak. Ako se uspije pokrenuti pročiščivanje vode za cijeli grad, to ne mora ujedno i značiti kako su se otvorila vrata koja omogućavaju odlazak prema novim lokacijama.
Cjelokupna gameplay struktura dizajnirana je sa što manje praznog hoda i ono što je posebno značajno, putovanje Stalburgom nije striktno linearno nego se određeni problemi mogu riješiti na dva načina. Upravo u tome segmentu leži snaga Infre jer dodatno potiče na istraživanje čiji sekundarni rezultat može biti otkrivanje novog dokumenta koji će dodatno rasvijetliti prošlost grada. Može se zapravo reći da Infru nije dobro igrati umoran jer se mogu propustiti zanimljive stvari ako se nema dovoljno fokusa za pregledati svaki mračni kutak.
Sloboda pristupanja potiče na istraživanje koje može voditi prema razotkrivanju prošlosti grada.
Kada je riječ o tami, nje svakako neće nedostajati pa će svjetiljka postati najbolji prijatelj na mnogo lokacija. Drugi najbolji prijatelj je već navedeni fotoaparat pomoću kojeg se isto može utjecati na završetak igre. Svaku rupu u zidu, blokirani prolaz, potopljeni hodnik, žice koje iskre i sve ostale infrastrukturalne nepravilnosti treba zabilježiti. No, to ne znači kako se hoda s aparatom u rukama cijelo vrijeme jer on baš kao i prijenosna lampa, treba baterije za rad. Njih ima i više nego dovoljno, ali im vijek trajanja ne spada u Duracell kategoriju stoga nije uvijek preporučljivo imati oba uređaja upaljena cijelo vrijeme.
Još jedan značajan segment koji pridonosi aktivnijem gameplayu odnosi se na akcijske sekvence u kojima je potrebno u određenom vremenskom razdoblju otvoriti prolaz ili u slučaju neuspjeha vratiti se na posljednji checkpoint. Takvih dijelova nema previše, no kada se dođe do njih pozitivno utječu na atmosferu jer se ne može samo stati i razmisliti kako dalje. Zapravo može se, ali posebna je čar uspjeti proći taj dio iz prvog pokušaja pogotovo jer je svakih od tih segmenata potpuno jedinstven. Primjerice, u jednom tunelu došlo je do puknuća i voda je počela puniti cijev u kojoj se nalazite. To je signalizirano samo zvukom, ali je dovoljno jasno istaknuto kako bi nam se reklo brže bolje otvaraj vrata koja su se baš zablokirala.
Infru pokreće Source engine pa osim vizuala i druge mehanike pokazuju znakove starenja.
Kao što je spomenuto, Infru pokreće Source pa osim vizuala i druge mehanike pokazuju znakove starenja. To se ponajviše odnosi na kontrolu predmeta koji se nose u rukama. Za današnje vrijeme, može se reći kako je nepreciznost i nemogućnost kontrole i više nego vidljiva. To se posebno ističe kod kutija kada treba s njima proći kroz vrata, no tijekom nošenja ne stoje pravilno nego su iskrivljene. Problem se može riješiti uzimanjem druge kutije ako se nalazi blizu ili je bacati od zid dok se ne izravna kako bi se bez problema moglo proći s njom između štokova. Nisu samo kutije u pitanju jer ima i drugih predmeta koji se nosaju okolo naokolo, ali takvih situacija nema puno što neće niti dovoditi do velikih frustracija. No, kada se pojave pred nama, baš bodu u oči.
Srećom, sve te mušice ne umanjuju iskustvo urbanog istraživanja. Još kada se tome doda zbilja posebna atmosfera koja u trenucima može izazvati osjećaj kao da se radi o horor igri, plus zanimljivi strukturalni problemi, dobije se unikatan naslov. Bilo bi krivo za reći kako igra možda traži malo veću dozu pažnje jer se važni detalji mogu lako promašiti, no to je nekako i čar igre – pronaći sve sitne detalje koji čine Infru upravo to što je.
Osim toga, otkrivanje prošlosti Stalburga je aktivnost koja je i više nego zanimljiva, pogotovo što developeri nisu posegnuli za nekakvim mističnim gluparijama. Ovako je sve zaokruženo u jednu zabavnu cjelinu koja traje dobrih dvadeset i više sati uz koju se može naučiti i pokoja nova stvar ako zagrizete za strukturalnu analizu.
Izvor: hcl.hr
