Žanru metroidvania igara zadnjih godina ne fali odličnih naslova. Gotovo svake godine izađe po jedan biser tog tipa, hoćete Hollow Knight, Dead Cells, Axiom Verge, Ori and the Blind Forest… lista je dosta duga, a konkurencija je žestoka. Premda su to igre istog žanra, svaka se po nečemu ističe te razlikuje, a takav je i slučaj igre zvane Guacamelee. Prije pet godina upoznali smo se sa svijetom meksičkih hrvača koji imaju sposobnost pretvaranja u pijetlove, a sada se priča oluchadoru Juanu i njegovoj prijateljici Tostadi nastavlja uz Guacamelee! 2.
Guacamelee! 2 je jedan od onih nastavaka koji nisu opterećeni potrebnom za inoviranjem, odnosno predstavljanjem novih mehanika. Umjesto toga, proizvođači igre maksimalno su iskoristili postojeće ideje te s njima napravili još poligona na kojima će igrači razgibavati prste. Ako ste igrali prethodnu igru, već znate što to znači – Guacamelee je izazovan i u platformerskim elementima i u borbi. No, dobra je stvar što je igra dobro balansirana, usudio bih se reći možda čak i bolje nego prvi dio.
To znači da su prepreke fino dozirane. Ima ih lakših i težih, ali ne idu uvijek u istom nizu. Iako igra postupno postaje sve izazovnija, nikada se ne događa da se redaju isti izazovi, a pogotovo ne izazovi iste težine. Ovo je važno jer gameplay drži dinamičnim i nema prepreke na kojoj ćete zapeti pola sata, barem ne na glavnom putu. Ako se negdje i patite u Guacameleeu! 2, to traje maksimalno desetak minuta, taman ispod granice da postane frustrirajuće.
Gameplay je dinamičan i nema prepreke na kojoj će vas držati pola sata.
Noviteti koji jesu ubačeni uglavnom su samo proširene borilačke vještine luchadora te neke dodatne sposobnosti, prvenstveno za pijetla koji sada ima važniju ulogu u cijeloj igri. U borbi tako često morate izmjenjivati forme hrvača i pijetla, a zatim i dvije dimenzije, sve to kako biste se uspješno nosili protiv novih vrsta neprijatelja i njihovih napada. Osim što su pravilno izbalansirani, elementi borbe i skakutanja po platformama k tome su i maksimalno ugodni zbog preciznih kontrola s odličnim odazivom.
Ni u kooperativnom načinu igranja nema nikakvih promjena u odnosu na prethodnu igru. Još uvijek je Guacamelee dobra zabava za maksimalno četvero igrača, pod uvjetom da imate isto toliko kontrolera jer se i drugi dio može igrati samo u lokalnom multiplayeru. Jedini vid mrežne komponente za sada predstavlja ljestvica koja bilježi rezultate pri prelasku igre. Svjestan sam da igranje s nepoznatim igračima (i lošim vezama) može loše utjecati na iskustvo igranja ovakvih igara, ali isto tako smatram da nije nečuveno tražiti opciju mrežnog igranja s ljudima koji su mi na listi prijatelja.
Još uvijek je Guacamelee dobra zabava za maksimalno četvero igrača, ali samo ako imate četiri kontrolera.
Dakle, Guacamelee! 2 neće vas osvojiti svojom svježinom ako ste igrali prvi dio. Još uvijek je to vrlo dobra 2D igra kojoj se nema mnogo toga za prigovoriti, osim činjenice da se nije mnogo odmaknula od formule koju je predstavila prije pet godina. Ipak, jednu stvar svakako treba pohvaliti. S obzirom da se proizvođači igre nisu fokusirali na inovacije, otvorio im se prostor da mitologiju Guacameleea učine luđom nego prije.
Priča je u Guacameleeu 2 iznimno humoristična i neozbiljna na najbolji mogući način. U jednom trenutku uvjeravat će vas da Meksikom vlada tajna sekta pilića Illuminata. Ismijavat će vlastite pa i tuđe mehanike gameplayja, a najbolji dio dolazi u obliku easter eggova i omaža drugim igrama, što nezavisne produkcije, što kultnog statusa. Taj vam dio ostavljam na iznenađenje, jer su sporedne misije i šaljivi segmenti u Guacameleeu čista genijalnost. Autori igre stvarno su si dali oduška u različitim segmentima, od pozadinskih slika preko dijaloga do referenci na moderne trendove u gamingu, a i šire.
Meksikom zapravo vlada tajna sekta pilića Illuminata!
Prezentacijska strana igre vrlo je simpatična, ali se s njom vraćamo na onu priču o sličnosti nastavka s prvim dijelom. Siguran sam da neki tehnički napreci postoje, ali u vizualnom smislu nisu upečatljivi. Glazba je fenomenalna na razini da vas tjera na njihanje u ritmu dok igrate, ali polovica melodija zapravo je reciklirana iz prethodnog dijela. Znam zato što su mi te stvari ostale u uhu i pola desetljeća kasnije.
Ako Guacamelee do sada niste igrali nijednom, onda je zaključak prilično jednostavan – definitivno vam se isplati zaigrati ovaj nastavak, bilo solo ili pak s drugim igračima. Priču prethodnika ionako ne morate znati od A-Ž da biste uživali u komediji koju nudi nastavak. Za gameplay imam same pohvale, a igra traje oko sedam sati za standardni prelazak, te nekih desetak sati za lovce na trofeje, što je skroz solidno za ovaj tip metroidvanije. Ako ste Guacamelee igrali relativno nedavno, drugi dio mogao bi vam biti preveliki deja vu pa je u tom slučaju najbolje zaigrati ga kada se nađe na popustu.
Izvor: hcl.hr
