Kao i u stvarnom životu, tako i u svijetu video igara, moja najveća slabost su neljudske životinje. One sitnije pogotovo. Ta iskrena i nevina bića, bez obzira na to jesu li stvarna ili fiktivna, uvijek su imala posebnu moć da me bez napora privuku nečemu što mi inače možda ne bi zapelo za oko. Upravo to dogodilo se i s avanturom zvanom Fe koja me na prvi pogled nije odviše očarala, no kada sam vidjela malog dlakavog protagonista znala sam da tu pustolovinu moram doživjeti.
Fe na švedskom, ali i nekim drugim skandinavskim jezicima, znači vila, a u ovom slučaju vila kreira bajkovitu avanturu koja neodoljivo podsjeća na predivan platformer Ori and the Blind Forest. Međutim, treba naglasiti kako njen najjači adut nije ni njena verzija prastare priče o borbi između dvije oprečne strane, kao ni gameplay mehanike s blagim dodirom RPG elemenata ili pak vizualan stil od kojeg će vas zaboljeti oči ili glava. Jednostavnije rečeno, poput poetskih djela koje različiti ljudi drugačije interpretiraju tako i magičan Fe ostavlja dovoljno prostora igraču da sam protumači njegovu estetičnost i kritički objasni njegovu ideju.
U neimenovanom magičnom svijetu neljudskih životinja vlada arhetipski sukob između dobra i zla. Domovini šarolikih bića prijete neumoljive dvonožne zvijeri zvane Silent Ones, a jedna malena životinjica velikoga srca spremna je žrtvovati svoju mladost kako bi spasila čarobnu šumu od zagrljaja tame. Kako za pobjedu nije dovoljna suluda hrabrost već i određen set vještina, minijaturni protagonist Fe, kojega je najlakše usporediti s lisicom, udružit će se s ostalim stvorenjima da vrati narušeni mir.
Sklapanje prijateljstva s nepoznatim životinjama srž je ove igre jer vas obostrano povjerenje obdaruje znanjem potrebnim za napredak.
Dakle, sklapanje prijateljstva s nepoznatim životinjama srž je ove videoigre s obzirom na to da vas obostrano povjerenje obdaruje znanjem koje vam je potrebno da napredujete. Konkretno, različite životinje pričaju, odnosno pjevaju, različitim jezicima, a poznavanje istih omogućuje vam povezivanje s ekosustavom. Primjerice, vaš je put popločen raznim vrstama biljaka čije sposobnosti mogu biti vaša prednost ako poznajete njihovu pjesmu. Narančasti cvjetovi vas vinu u zrak da biste dosegli više terene, zeleni skrivaju eksplozive koji mogu srušiti određene barijere, a ružičasti vas katapultiraju u određenom pravcu.
Istu stvar možete primijeniti i na životinje. Pošto je maleni Fe nemoćan u odnosu na opake zvijeri koje haraju šumom, najpametnije je skrivati se od njihova pogleda ili pjesmom nagovoriti veća bića da riješe vaš problem. Dakako, ovakva vrsta odnosa više se svodi na koristoljublje nego na pravo prijateljstvo što dodatno produbljuje vaše putovanje kroz melankoličnu samoću. Naime, švedski razvojni tim Zoink posebno se potrudio da se osjećate osamljeno budući da ste vi jedini iz svoje vrste zbog čega vas ostale životinje tretiraju kao abominaciju; barem dok ih ne očarate pjesmom.
Razvojni tim Zoink posebno se potrudio da se osjećate usamljeno budući da ste jedini pripadnik svoje vrste.
Iako je Fe relativno linearna igra, developer je ponudio dovoljno mjesta za istraživanje. Prije svega, nema dijaloga, nema naracije ili teksta iz kojeg bi mogli iščitati što se točno na ovom magičnom planetu događa i što dvonožne zvijeri žele postići. Zapravo, jedino pojašnjenje cijele zavrzlame stiže iz režiranih animacija, koje ništa previše ne objašnjavaju, a iste možete kompletno ignorirati jer se projiciraju tek kad pokupite određene kristale.
Nadalje, lutanje čarobnim svijetom može biti jednako zabavno koliko i zamorno, napose kada niste sigurni kamo trebate ići. Svijet nije dovoljno raznolik da odaberete orijentir koji će vam olakšati pronalaženje puta, a ni mapa vam nije uvijek od pomoći. Srećom, za ljude poput mene koji imaju problema sa snalaženjem u prostoru, postoji opcija gdje možete pozvati pticu putokazicu koja će vas više-manje voditi za ruku do cilja, no ponekad i sama zakaže pa ode na mjesta koja su vama nedostupna.
Svijet nije dovoljno raznolik da se u njemu može lako orijentirati, a ni mapa vam nije uvijek od pomoći.
Usprkos tomu što sam se često gubila i trošila dragocjeno vrijeme na traženje puta koji bi me mogao odvesti natrag, najviše problema ipak mi je zadalo platformiranje. Nerijetko bi se našla u poziciji kada bi nakon deset pokušaja napokon stigla do vrha samo da bi još jednom neslavno završila na tlu. Svakako, u većini slučajeva za takvo što optužila bi vlastitu nespretnost i slabu procjenu, međutim, izazovnost putovanja od točke A do B u mnogim slučajevima krio bi se u nezgrapnosti i sporosti mog malog kompanjona.
Na primjer, u jednom trenutku morate se popeti na ogromnog jelena koji je ukrašen drvećem odnosno glavnim sredstvom za penjanje. S obzirom na to da jelen konstantno kruži kao Tallneck u Horizon Zero Dawnu morate izračunati u kojem trenutku ćete skočiti s vrha jednog stabla da bi se uhvatili za drugo na njegovoj desnoj nozi, a zatim slijedi prebacivanje na lijevu. Možda na prvu ovo ne zvuči kao komplicirani zadatak, jer zapravo i nije, no problem se javlja kada Fe uzima previše vremena da preleti put s desna na lijevo, pa sleti na pod jer se nema za što uhvatiti.
Iako mi je to bio najdraži dio u ovoj videoigri, muka kroz koju sam prošla ostavila je više negativnih sjećanja u usporedbi s trenutkom sreće i olakšanja koji me preplavio kada sam ga napokon pokorila. Posljedično, nerijetko bi izbjegavala naporne putove platformiranja radi dragulja koji bi me učili novim vještinama poput penjanja, letenja, trčanja i slično.
Jedno od najupečatljivijih obilježja videoigre Fe nedvojbeno je njen audiovizualan stil. Spektar neonskih boja na istančan je način dočarao magičnost neobične šume i njenih stvorenja, a sjetna glazbena podloga profinjeno je usklađena s mračnom i melankoličnom atmosferom.
Fe vam ne bi trebao uzeti više od tri do četiri sata života, osim ako baš želite istražiti sve ili kliznete niz stazu filozofskog promišljanja gdje biste mogli zaključiti kako dvonožne zvijeri zvane Silent Ones zapravo reprezentiraju ljude čiji nepromišljeni pothvati ugrožavaju život drugih živih bića, a na koncu i njih samih.
Izvor: hcl.hr
