S jeseni svrate gosti
u san blijede djevojčice
Život je nesanica
i odvlači u svoju tamu
kap jutarnje rose u nekim odajama
čuju se glasovi iščezlih ljudi
u fiokama su pokupljene sitnice
zaboravljene i pokradene
nečija ruka ih kupi i slaže
noć je za prebrojavanje
Sa druge obale uzalud mašu
kao što dragi i izgubljeni
zalud šapću
i ostavljaju nerazumljive poruke
koračaju uspavani u gomili
noseći u sebi jezu života.
