Te jeseni konačno je umrla mati
mjesečina i pijesak pali su na njene grudi
ptica više nije pjevala
neko je pokupio marame sa plota
i uselio se u majčinu sobu među njene sjenke i rublje.
Tamo kraj rijeke su neki strani ljudi
sa zvjerkama i spravama što jednako cvile.
Noću kad se pokrene gora
i putnik zanoći omamljen travama i šapatom
kad s druge obale zove i moli nepoznat stvor
i traži da uđe i ogrije ozenlo lice i pokisle haljine
u dalekom gradu čuje ga i otvara vrata neka ruka dječja.
Svi traže jagnje izgubljeno
jagnje u šumi nadahnjuje pejzaž
prije nego što isčezne
brz je kurjak omamljen njegovim vonjom
glasnik iz daleka tu je i zaboravio priču
i ništa se neće promijeniti
niko se neće spasiti.
Te jeseni je konačno umrla mati
dolazili su da pričaju o njenom lijepom bolovanju
pticama što su se skupljale oko kuće i razgrađivale krov
mjeseci suše i usahli izvor
preseljavanje u novu kuću i nesanica čistih čaršava
prozori okrenuti plandištima.
