Harizmom
pustinjskog vjetra ,
u tišini svitanja
ćutanjem miluješ
ženu koja drhti .
U toboganu sna,
svoje skamenjene suze
uranjaš u moje usne,
toplije od jula.
Zelena čežnja
tvojih lažnih očiju ,
postaje ples ,
u potoku kojim teče
moja besmrtnost .
Svjetlucam ,
kao Jadransko more
dok mjesec sunce čeka.
Govorom tišine
pustih đavola da me ljubi .
UĐI
Čuj,
kako bruji crveni monolit
poezijom muzike…
Moje usne i tvoj dah ,
smrću zagrljeni.
Diši duboko
u snu bez snova.
Vodiću te u nepoznato .
Pokloniću ti ljubav
začetu greškom …
bezgrešno rođenu .
“ Izdaja sa ljubavlju počinje .“
Zagrli sebe
u tkanju moje svjetlosti.
Veži u snoplje miris lavande .
Tvoj slatki poljubac
je moja gorka pilula.
Ogledni se u mome pogledu
Ostavi mi na usnama ukus bevande .
Umrijeću ti na rukama.
Upamti moj miris kože
prije nego u Crkvene knjige
mirisom beskraja
upišeš ime žene
sa uzdahom tropske tišine.
Prekrsti se .
Ponesi tvoje dodire
nesklad u srcu
grč i tugu
i suze i bol ,
stjenovitu obalu Bilećkog jezera
bijeli osmijeh ,
kamene kuće
i kosu…
crvenu kao sunce na zalasku .
Nisam ni postojala.
Bogojavljenje tvoga dodira
porađa moju zoru.
