ČOVJEK I RIBLJA HORNA
Našavši na putu neki instrument, Istinoljubivi Čovjek stade se raspitivati o njegovom nazivu; i, napokon, neko mu reče da se radi o Ribljoj Horni.
Sljedeći put, kada je pošao na pecanje i bacio udicu, on uze Riblju Hornu i čitav dan provede u sviranju na njoj, očekujući da muzikom namami ribe; ali, spusti se i veče i ne samo da se nijedna riba ne nađe u njegovoj korpici, već se nijedna ne ukaza duž čitave obale. I susrevši se predveče, pri povratku kući, s jednim prijateljem, ovaj ga upita kakav mu je bio ulov.
„Pa“, odgovori Istinoljubivi Čovjek, „vrijeme baš nije bilo pogodno za pecanje, ali je očigledno bio predivan dan za svirku“.
