Doba dana
Čovjek Žurbe, čiji je časovnik ostao kod njegovog advokata, upita Čovjeka Posvemašnje Ozbiljnosti koje je, trenutno, doba dana.
„Čuo sam kako onoj Družini tamo postavljaš isto to pitanje“, reče mu Čovjek Posvemašnje Ozbiljnosti. „I, kakav si odgovor od njih dobio?“
„Rekoše mi da je oko tri sata“, odgovori Čovjek Žurbe. „Međutim, niko od njih njije pogledao na časovnik, ali, budući da je sunce već skoro na smiraju, mislim da mora biti znatno kasnije.“
„Činjenica je da je sunce već na zalasku“, primjeti Čovjek Posvemašnje Ozbiljnosti, „bez ikakvog je značaja… Međutim, činjenia da nisu ni pogledali na svoje časovnike i da su odgovorili bez dužnog razmatranja čitave stvari, svakako je presudna. I stoga je odgovor koji si dobio“, dodade Čovjek Posvemašnje Ozbiljnosti, zagledavši se u svoj sat, „nerazložan, nevrijedan i besmislen.“
„Pa, onda“, upita nestrpljivo Čovjek Žurbe, „koje je doba dana?“
„Pitanje treba postaviti ponovo onoj Družini tamao i zatražiti novo mišljenje“, odgovori Čovjek Posvemašnje Ozbiljnosti; i vrativši svoj časovnik u džep, dostojanstveno se udalji.
Jer Čovjek Posvemašnje Ozbiljnosti je bio sudija Apelacionog suda.
