Tamna strana karaktera
Jedan Daroviti i Poštovani Urednik, koji je već po samoj prirodi svoga posla stekao bogatstvo i uvažavanje, zatraži od jednog svog Starog Prijatelja ruku njegove kćeri.
„Dajem ti je od sveg srca i neka vas oboje Bog blagoslovi!“ složi se Stari Prijatelj, čvrsto ga stegavši objema rukama. „To je velika čast, kojoj se nisam usudio ni da se nadam!“
„Znao sam kakav će ti biti odgovor“, primjeti Daroviti i Poštovani Urednik. „Pa ipak“, dodae on prepredeno se osmjehujući, „smatrao sam neophodnim da ti pružim najbolji mogući uvid u svoj karakter. Ova bilježnica ovdje je puna svjedočanstava o mojim tamnim stranama, budući da sam tokom posljednjih desetak godina uspio da se izdvojim od čitave vojske takmaca u svom poslu uzdizanja čovječanstva na višu ravan uma i morala – mojih „gnusnih savremenika“.
I ostavljajući bilježnicu na stolu, on se u najboljem raspoloženju povuče da pristupi pripremama za vjenčanje. Tri dana kasnije, međutim, jedan sluga mu donese bilježnicu natrag, sa porukom u kojoj je stajalo da nikad više ni ne pokuša da stupi na prag svoga Starog Prijatelja.
„Gle“, uzviknu Daroviti i Poštovani Urednik, „ja sam to, znači, i slikar i mozaičar!“
I nakon toga bi smješten u Dom za Indiskretne.
