spot_img

Tode Nikoletić: Sve je do tebe

Ma koliko srce da imaš
U njega može još malo stati.
Lepo je kada dobrotu primaš,
Još lepše da.je možeš dati.

Srce je mala vaga u koži
Koja ti meri sve što poželiš.
Sreća je velika kada se množi,
Ali je veća ako je deliš.

Niko ti neće dok rasteš dati
Mudrost i sreću na dlanu.
Sve je do tebe, veruj i shvati,
Sam biraš bolju stranu,

Gde god da te odnesu vali,
Svoju zvezdu na nebu stvori.
I kad se bura na tebe svali
I kad od čekanja sama izgori.

Tu gde ti srce u ritmu bije
Tu se u tebi još lepša krije.
I želi s tobom u svet da krene,
Il negde ode tužna da svene.

Niko ti neće dok rasteš dati
Mudrost i sreću na dlanu.
Sve je do tebe, dobro je znati,
Sam biraš bolju stranu,

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.