Naši preci su učili slova
Ćirilična, Bogu draga,
Puna ljubavi i blagoslova
Sa rodne grude, sa kućnog praga.
Az, buki, glagolj i vjedi,
Dobro, živjete i jest,
Da nam jezik ko život vredi,
Кo otadžbina, obraz i čest.
Od kada Кosovo postoji
I Metohija lepša od hleba,
Srpski jezik nas poji
Pod kapom plavog neba.
Iz Božje misli se lučimo,
Pod svojim krstom molimo,
Volimo život da učimo,
A učimo da život volimo.
Trideset slova nas hrani,
Jer potomci junaka jesmo,
Jezik nam tapiju brani
Da znamo ko smo i gde smo
