Sveden u misao
Koja žudnjom meri greh
Prosut niz tvoja pleća.
Ko gladan vuk što je
Na jagnje kidisao
I koju je zaveo smeh
U postelji cveća,
Zbog ljubavi je odoleo.
Zbog sazvežđa između
Mleka i mladih kajsija
Neubranih da stiša
Beskrajnu glad.
Zbog zelenila što čeka
Da proklija u slad,
Vredi srce zaključati
I pustiti da kiša spere
Ukus usana koje sam voleo.
Vredi netaknuti,
Ma koliko krv žudi
Da uvre u malu
Luku ko izgubljena barka.
Graknuti, ko vrana od bola
Koju nežnost budi.
Smiriti ruku crnju od ugarka
Što osim bola nema
Šta dati.
Zbog ljubavi treba stati
I vatre koja topi glečere
Severnog pola.
Zbog velikih kola
Koja čekaju sanjara
Da krene na put
S koferom snova.
Odustati zbog neukrotivih
Galebova
Koji bi bili mrtvi bez vode,
Ko more bez mornara.
Ko ja bez slobode.
A ja sam galeb!
