Ako ipak dođeš u moj grad
I moju ulicu boje maštanja,
Udahni proljeće sa visokih krovova,
Zagrli vijekove u redovima lipa.
Zažmuri,
Ako dođeš u moje sokake
Zažmuri,
Ako mi prepoznaš stan
Pa kad moja soba te poljubi,
Nikom’ ne reci,
Nikad ne odaj.
Ako razmaknem bijele zavjese,
Pa zaviriš kroz moja stopala,
Ne misli o tvojim starim čizmama
Ne krpi ih mojom samoćom,
Ne gledaj
Kako ti mašem kroz prozore,
Ne gledaj
Kuda nagovaram ptice,
Nikom ne reci,
Nikad ne odaj.
Ako prošetaš širokim poljima
Pa te dotaknu moji prsti,
Ne diraj visoke cvjetove sunca,
Ne zamišljaj još nedozreo ukus,
Pogledaj
Daleko od mojih usana,
Pogledaj
Nebeske crteže plave.
Nikom ne reci,
Nikad ne odaj.
Ako ikad dođeš u moj grad
U obasjane šarene ceste,
Ne posipaj ih svojim balonima,
Izazvaće tmurne, osjedjele kiše.
Zažmuri
Ako prepoznaš slabosti moje,
Zažmuri
Ako ti zagrljaj urežem u pisma
Nikom ne reci,
Nikad ne odaj.
