Zona komfora nikada nije bila moje polje djelovanja. Dok su drugi išli za sigurnosti, ja sam uživala u promjenama. Mijenjala sam poslove koji mi više nisu prijali i na kojima više nisam mogla da rastem. Puštala sam iz svog života ljude koji mi nisu odgovarali, ili su me kočili na mom putu, koliko god da sam za njih bila vezana. Slijepo vjerujem u viši plan života i da svaki trenutak provedemo baš onako kako trebamo, iako nam ponekad njegova svrha i nije najjasnija.
Na svom putu sam naučila da, kad ti se nešto ne da, možda naprosto nije najbolje vrijeme da se to nešto dogodi. Možda život ima bolji plan za tebe. A možda te tvoja težnja odvlači od onoga što je za tebe najbolje. A nekada nisam imala strpljenja. Htjela sam sve sad i odmah! Bila bih tužna i razočarana ako to iz bilo kojeg razloga nisam dobila.
Ono što se nikada nije promijenilo je vjera u snove. Znam da se snovi ostvaruju ako dovoljno vjeruješ i vidiš sebe u slici koju želiš. I ako vrijedno radiš na ostvarenju želje. Kad nešto zaista žarko želiš, onda nema umora, prepreka, već samo cilj i razdaljina koju moraš da pređeš.
Uporna sam, kao mazga. U prvom razredu osnovne došao je moj tata kod učitelja da ga upita kako učim, a on mu reče: ,,Dobra je Tanja, ali, brate, dosadna, samo njena dva prsta vidim! Ali, uspjeće u životu!’’. Tako je i dan danas. Kada želim nešto vrijedno radim na tome i to i dobijem.
Ne postoje neostvarene želje. Postoje samo one koje se ostvare i druge od kojih smo odustali.
Ne postoje ni previsoki vrhovi, već samo naša slabost i nejaka želja da se do njih popnemo.
Ne postoje prepreke, već samo izazovi koji su nam najbolji učitelji.
Ne odustajte od svojih snova. Zbog njih vazduh postaje lakši za udisanje.
Ako i nakon velikog truda i rada na njenom ostvarenju želja ostane samo želja, onda to i nije bila najbolja želja za tebe. Kao što već rekoh, život ima najbolji plan za za sve nas.
