Urušavalo se podzemlje
Erozija barijere krugova
Težina počinjenoga-
Premca ne vidi.
Šišmiši letahu posvuda
U Hadu doista,
Ni tračka svjetla!
Mozaici trpećih duša
Dopadljivo se smijahu.
Stigmatizirani od „pamtivijeka“
Ne razlikuju dobro od zla
Umjesto toga,
Nutrinski,
Izranjajući mrak ih guta!
Hodnici nepropusnih grijeha,
Zaluđenost koštala ih spasa!
Sove krilima rastapaju
Novu dimenziju
Crpe sablasne krike-
Duša na prodaju
Ovdje umrli,
Tamo neumrlima bivaju!
Optužbe padaju
Poput ukletih strijela…
Svakojake sablasti
Tumaraju
Uhodanim teritorijem
Pozdravljaju se međusobno
Prigušenim uvertirama rekvijema
Plodove vlastite smrti-
Obilno konzumiraju.
Ni slutili nisu,
Gdje će završiti…
Božje skute
Nikada neće dotaknuti!