nad nemim usnama dišem
priljubljen uz zaledjen prozor
zaljubljenih plavih konfeta
mislim da sam postigao više
dok nebeski san razgovetno
razmišlja o novom neprimetnom
jutru u potrazi sa prošlošću.
svi su negde daleko otišli
vizirali crvene pasoše radosti
voz na šinama usporeno stoji
i govori mi pomalo drugačije
da razmišljam na neki svoj način
otvaram otranska vrata sreće
pismo bacam u prvo smeće
odlazim u novi svet stvaranja
samo prošlost opominje čoveka
da li mogu baš sve da preskočim?
dok fontana prska zaljubljeni par
bez novca snova i čiste ljubavi…
