Umorni umetnik spava
Skrušena mu glava
Razmazao kičicom boje
Sve svoje snove poslao mi u etar.
U krugu nesavršenog slikara
Virom prikiva ponor neba
Krik iz slike čekićom treba
Doterati ram bez slike i tona
I sve mu pada na razbarušenu glavu
Sva neprobuđena čednost ovoga sveta
Bez zadrške oslikava boju deteta
Oslikanog golog pred santama leda
U skandinavskoj šumi crnih divova
Da bi ptica kroz staklo proletela
Vitražom odrona i mudrog kamena
Niz vrleti nesavršenog predela.
