Disharmonija urlika gladnih
Lomi niti koje narode spajaju
Čelik se izvija – staklo puca
Zemlja gori – led je u ljudima
A nevinih jauk para vasionu
Grabim djecu iz krhotina:
Teško meni – gdje ću s vama!
Staklo me siječe, čelik steže
A bjesne urlici –
Vukovi sve bliži
Oče naš…
Miluju me ruke mile:
Mama, ne plaši se, ne damo te!
Strah mi utrobu kida:
Gdje ću s vama? – Kuda?
U kandže vukovima ne dam…!
Vatra me pali – led ledi
Sama na ispucaloj zemlji
U procjep klizam
A ralje ostrašćene
Krvave sve bliže
Oče naš…
I čudo se desi!
Dok me stežu male ruke
Blješte plavi safiri i crni dijamanti
A rasipa se plava i crna svila po ramenima
Ruka me nevidljiva dirnu
Ruka me nevidljiva povede
Izlaz otvori iz leda i vatre
Sigurna me ruka vodi
I bosa po srči gazim
Do slobode
Oče naš…
Maj 1992.