Ova sveopšta učmalost
u mrtvom moru građanske svijesti ubija.
Pjesmom k’o slavuj truje čak i zelenu travu.
Neprikosnovenim riječima izopačenosti miluje:
i planinu, i vitku jelu, i svaku njenu granu.
A vi slijepi!
I džabe što smo gladni, siroti i jadni,
stojite po strani.
Uskogrudost i egzistenciju jedinki ne zazirete,
plašeći se kako smo mali.
A kako možemo biti mi obični narod mali,
ovaj svijet je naš i mi smo ga stvarali.
Puštate obrazima neumoljive rijeke uskovitlane nemoći,
bezvoljnost da šiklja
odavajući se kako ste, niko i ništa.
Sreća, drugačije ambicije moje teku.
I ja bih bio poput vas,
po meni da ne huči izreka:
I David može pobijediti Golijata!
(2014)
