Postala sam samo sluga riječi,
Njihov doušnik dnevne istine
Rob jedinoga što sada zveči
Dobom nepodobne, izazvane tmine.
Glasnik sam onima koji ne čuju
Glas ne vrijedi da im se daje
Potkovicu za put sami kuju
Za moju riječ niko i ne haje.
Pred ogledalom minuloga doba
U traljama novim stojim k’o siroče
Tražim pravdu śto već nadje groba Ispod nikad nezalivene ploče.
Tražim nešto, sve ništa i tama
Tražim nekog, svjetlost ga zaklanja
Ko da tražim goru na sred okeana
Plašt u sjenu medju svima nama.
Riječ kroz zid dalje ne može
Pred laserom dobra zid se nalazi
Kockice mozaika kad poslednje se slože
Staklena riječ put pronalazi